Dalmatinski šesterolisti predstavljaju poseban arhitektonski tip unutar korpusa hrvatske predromaničke arhitekture. Riječ je o desetak crkvica uglavnom memorijalnog karaktera ili funkcije oratorija čije podizanje se okvirno datira u razdoblje od 8. do 11. stoljeća. Grupirane su na području sjeverne Dalmacije, točnije u bizantskim gradovima na obali – Zadru, Splitu, Trogiru te u zaleđu Zadra i Splita, na području hrvatske države. Crkve su sačuvane u arheološkim ostacima koji najčešće sugeriraju njihovu tlocrtnu sliku te pokazuju srodne osobine: šest radijalno postavljenih polukružnih apsida uokolo kružne jezgre nad kojom se diže tambur s kupolom, gotovo jednake dimenzije te tehniku gradnje slaganjem priklesanih lomljenaca u nepravilne redove...