Važnost komunikacijskih vještina medicinskih sestara-medicinskih tehničara raspoređenih na poslove medicinske prijavno-dojavne jedinice

Dispečerstvo izvanbolničke hitne medicinske službe razvija se od sedamdesetih godina prošlog stoljeća gdje se u početku pokušao staviti naglasak na standardizaciju protokola kao jedinstveni odgovor prema hitnom medicinskom pozivu. Ubrzo se došlo do zaključka da pored standardiziranih protokola za odaziv hitnih timova veliku ulogu u uspješnoj procjeni imaju komunikacijske vještine osoblja koje rukovodi pozivom (call handling). Tijekom poziva osoblje provodi intervju verbalnim načinom, upotrebljavajući razne tehnike verbalne i paraverbalne komunikacije o kojima ovisi uspješnost procjene i ispravnog tumačenja zdravstvenog stanja i problema pozivatelja. Kulturološke razlike, razine govora, dobne skupine, osobe s poteškoćama u razvoju, svi oni imaju svoje specifičnosti koje medicinska sestra treba uzeti u obzir. Razgovor s pozivateljem treba imati karakteristike empatičosti, asertivnosti, tečnosti, zainteresiranosti za rješavanje problema, uzimajući u obzir pacijentove mogućnosti i trenutno stanje. Ukoliko dođe do problema u komunikaciji bilo zbog grešaka tehničke prirode ili zbog krivog razumijevanja značenja poruke, dispečer će tehnikama aktivnog slušanja pokušati unaprijediti komunikaciju i steći jasniju sliku pozivateljevog problema