Sveprisutni računalni sustavi su uglavnom okarakterizirani ograničenom računalnom snagom, komunikacijskim sposobnostima te energetskim resursima. Različita infrastrukturna ili energetska ograničenja mogu ozbiljno utjecati na komunikacijsku sposobnost uređaja, diktirajući time razinu pružane funkcionalnosti i samu kvalitetu usluge (QoS). U ovom diplomskom radu opisan je razred sveprisutnih raspodijeljenih ugradbenih sustava bez trajne komunikacijske povezanosti. Predložen je model sustava koji se bazira na korištenju komponenti koje slijede arhitekturni stil mikro-usluga, protežući se kroz nekoliko slojeva; ugradbenog, mobilnog i sloja u oblaku. Implementirana (adaptivna) sveprisutna aplikacija, iskorištava kratkoročnu prisutnost treće stran...