Kod Aristotela pod filozofijom o ljudskim stvarima misli se na etiku i politiku. One spadaju u praktičku filozofiju gdje je cilj znanje radi djelovanja; teže dobru radi moralnog usavršavanja. Ovaj rad odnosi se na Nikomahovu etiku, djelo u kojem je izložena Aristotelova etika. Duša ima dva vida, razumni i nerazumni, u skladu s tim vrline se dijele na moralne i dianoetičke. Moralne vrline se odnose na osjetni vid duše. Po rodu se određuju kao stanje, bave se djelovanjima i osjećanjima u kojima postoji suvišak, manjak i sredina. Mi smo po naravi sposobni steći moralne vrline. Svrha nije znanje o vrlinama, nego postati dobar. Moralne vrline postižemo navikom i potrebna je vježba. Mladi se odgajaju s obzirom na užitak i bol prema kojima se odre...