Specifičnosti fizioterapije kod neuromuskularnih bolesti

Neuromuskularne bolesti su stanja koja nastaju kao rezultat poremećaja ili lezije perifernog živčanog sustava. Bolest može zahvatiti tijela motoričkih živčanih stanica u kori velikog mozga, moždanog debla ili leđne moždine kao npr. kod amiotrofične lateralne skleroze. Kod druge grupe, tj. polineuropatija bolešću su zahvaćena periferna živčana, senzorička i motorna vlakna. Kod treće grupe bolesti patološkim procesom je zahvaćena neuromuskularna spojnica, mjesto prijenosa živčanih impulsa sa živca na mišić, a tipični predstavnik te grupe bolesti jest mijastenija gravis. Četvrtu grupu bolesti čine miopatije, bolesti mišićnih vlakana, bilo nasljedne ili stečene. Gubitak mišićne snage zapravo predstavlja zajednički, tj. dominantni klinički znak kod neuromuskularnih bolesti. Vremenom dolazi do promjena na mišićnokoštanom sustavu koje predstavljaju sekundarna obilježja. Bolest dovodi do smanjenja opsega pokretljivosti zglobova te skraćenja tetiva - deformacija kralježnice, primjerice skolioze te kontraktura zglobova. Funkcije disanja dodatno su narušene zbog oslabljenosti mišića koji imaju ulogu u procesu disanja. Slabost respiratornih mišića uobičajena je i češto dolazi do smrti zbog respiratornog zatajenja. Fizioterapija predstavlja najbitniji čimbenik u rehabilitabiji neuromuskularnih bolesnika. Nakon potvrđene dijagnoze, potrebna je što bolja edukacija članova obitelji pacijenta o očekivanom ishodu i potencijalnim problemima bolesti. Rehabilitacijski tim bi trebao procijeniti ciljeve pacijenta i obitelji te stvoriti rehabilitacijski program koji odgovara tim ciljevima. Fizioterapijom svakako poboljšavamo funkcionalne sposobnosti bolesnika, dok s druge strane, patofiziološki tijek bolesti ostaje nepromjenjiv