Učinkovitost primjene manualnih tehnika kod lumbalnog bolnog sindroma

Lumbalni sindrom je entitet koji označuje bol, ukočenost i hipertonus mišića u području od donjih rebara do glutealnih nabora Lumbalni bolni sindrom je učestalo stanje zbog kojeg se populacija javlja liječnicima opće prakse, fizijatrima, fizioterapeutima. Pojava lumbalnog sindroma karakteristična je za medicinske sestre, vozače, uredske zaposlenike, ali i profesionalne sportaše. Danas se smatra da je epidemija lumbalnog sindroma posljedica promjene načina rada u eri nove ekonomije i informacijskih tehnologija, a kod sportaša zbog povećanih trenažnih i natjecateljskih napora koje današnji profesionalni sport zahtjeva. Velika incidencija lumbalnog sindroma pruža i velik broj mogućnosti liječenja. Osim klasičnih oblika liječenja kao što su primjena analgetika, nesteroidnih antireumatika, sedativa i opoida, fizioterapija je neizostavan dio rehabilitacije, ali i edukacije i prevencije lumbalnog sindroma. U većini slučajeva pristupa se kozervativnom liječenju sa naglaskom na otklanjanju čimbenika rizika i preveniranju ponovnih epizoda. Fizioterapijski postupci najčešće obuhvaćaju tehnike manualne terapije, terapijske vježbe i edukaciju pacijenta. Ciljevi svih intervencija u liječenju su smanjiti bol i naučiti osobu kako si sama može smanjiti bol, unaprijediti funkciju, smanjiti vrijeme povratka na posao/ trening, te spriječiti razvoj akutnog lumbalnog sindroma u kronični. Manualna terapija se nametnula kao jedna od najsitraživanijih terapija u liječenju ovog entiteta. Manualnu terapiju opisuje se kao vješti pokreti ruku s ciljem povećanja mobilnosti zglobnog kompleksa, unaprjeđenja fleksibilnosti mekog tkiva, promjene mišićne funkcije, smanjenja boli, izazivanja opuštanja, smanjenja oticanja, upale i ograničenja zgloba. Najčešće korištene manualne tehnike koje se koriste kod lumbalnog bolnog sindroma su Mulligan, osteopatija, fascijalna manipulacija, Kaltenborn/Evjenth, Maitland, Cyriax. Učinkovitost manualne terapije kod lumbalnog sindroma nije upitna, no pitanje je kolika je učinkovitost pojedine tehnike manualne terapije. Sveobuhvatnom procjenom utvrđuju se problemi, definiraju kratkoročni i dugoročni ciljevi te se odlučuje o najboljem načinu liječenja kojim će se ispuniti definirani ciljevi rehabilitacijskog tima. U radu će biti prikazana učinkovitost pojedinih tehnika manualne terapije koje svoju primjenu nalaze u liječenju lumbalnog sindroma