Susret sa redovima čekanja dio je svakodnevnice današnjeg čovjeka. Gdje god da se okrenemo, postoji red u kojem se čeka za nešto. Postoje redovi u doslovnom smislu te riječi i za njih se može reći da nisu predmetom kvalitetne organizacije rada i usluge. No, isto tako postoje nevjerojatno dobro usklađene metode kojima se stvara redoslijed pružanja određenog spektra usluga na način da takvi primjeri sami po sebi definiraju principe upravljanja redovima čekanja. O takvim primjerima, kao i o načinu organizacije što kvalitetnijeg pružanja usluga, kod koje izostaje čekanje, govori ovaj rad