MODERNITY, FEMINIST CRITIQUE AND THEORY OF VISUAL ARTS

Feministička likovna kritika i teorija proizlaze iz takozvanog trećeg vala feminizma 70-ih godina 20. stoljeća te se kao takve upisuju u povijesnoumjetničku disciplinu. Feministička kritika, kao bitan regenerator teorije i povijesti umjetnosti, propitkuje problem rodne diskriminacije, socijalne konstrukcije spola i seksualnosti te nastoji ukazati na postojanje drukčijih društvenih i socijalnih identiteta te istaknuti njihovo značenje u povijesnom, kulturalnom i umjetničkom razvoju zapadnog društva. Sredinom 19. stoljeća, u vrijeme kada su se pojmovi umjetnost i umjetnik konsolidirali, radovi impresionističkih umjetnica sa zavidnim opusima, poput Berthe Morisot ili Mary Cassatt, bili su priznati, no tek u posljednje vrijeme polako ulaze u povijesnoumjetnički mainstream narativ. Sam pojam modernosti u 19. stoljeću, koji se zasniva na muškarčevom flâneurskom pogledu, u startu niječe žensku sposobnost kreativne produkcije, zagovara shvaćanje žene kao objekta flâneurskog pogleda, a njeno tijelo kao teritorij čijim se osvajanjem potvrđuje modernost umjetnika te podjela prostora na privatnu i javnu sferu čime ženama kretanje (fizičko i umjetničko) biva ograničeno isključivo na privatnu sferu – sve to utječe na definiciju žena kao umjetnica i njihov opus. Žene su više bile određene svojim rodom, nego klasno ili rasno, a njihovo sudjelovanje u umjetničkoj produkciji bilo je prije svega oblikovano društvenim i kulturnim normama koje su postavljali muškarci. Stoga, umjesto da se ponovno odgovara na pitanje zašto nema velikih umjetnica, postavit će se novo koje propitkuje način na koji rodno razlikovanje utječe na umjetnost i povijest umjetnosti. Fokus teorijskih radova predvodnica feminističke kritike – kao što su Griselda Pollock, Lisa Tickner, Kate Linker, Whitney Chadwick i ostale, a na čija djela će se rad oslanjati – jest dekonstrukcija modernističke povijesnoumjetničke paradigme koja ustraje na metodama formalne, stilske i ikonografske analize umjetničkog djela kojeg smatra autonomnog, a umjetnika slobodnim genijem koji posjeduje kreativnost.Feminist art criticism and theory of art arises from the, so called, third wave of feminism during the 70's of the last century, and becomes part of the art history discipline. Femnist art criticism, as an important regenerator of theory and history of art, is questioning a problem of gender discrimination, social construct of gender and sexuality, and is trying to indicate an existance of different social and societal identities and emphasize their significance in historical, cultural and artistic development of western society. Mid 19th century, at the time when concepts of art and artist consolidated, works of impressionist artists with noteworthy works, like Berthe Morisot or Mary Cassatt, were recognized, but they're entering slowly an art history mainsream narrative just in recent time. Term of modernity, in 19th century, which is based on male's flâneur look is denying woman's ability of creative output, upholds an understanding of a woman as an object of flâneur look, her body as a territory with whose conquering artist confirms modernity, and division of space on private and publich sphere with which women's moving is restriced to only a public sphere – all of this affects a definition of women as artists and their works. Most of all, women were defined by their gender, more than class or race, and their involvement in artistic production was, more than anything else, shaped by social and cultural rules which were set by men. Thus, instead of going back to answering why have there been no great women artists, a new question will be set which questiones a way in which gender differentiating affects art and history of art. Focal point of theory works of leaders of feminist criticism, highlited in this theisis, like Griselda Pollock, Lisa Tickner, Kate Linker, Whitney Chadwick, and others, and which is in interest of this theisis, is deconstruction of modernist art history paradigm that persists on formal and style methods and iconographic analysis of a works of art which is considered self-contained, and an artist a free genius that possesses creativity