Transition in early intervention : expert's perspective

Svaki pojedinac tijekom života prolazi kroz brojne promjene. Te promjene predstavljaju tranziciju iz jednog oblika ili faze u drugu. Većina tranzicija se doživljava kao jedan od najveći stresnih momenata u životu. U okviru rane intervencije tranzicija se defnira kao dinamičan proces u kojem se dijete sa teškoćama i njegova obitelj kreću između različitih pružatelja usluga, programa i agencija, ovisno o tome kako dijete raste (Rosenkoetter, Whaley, Hains i Pierce, 2001). Djeca rođena sa rizikom ili s utvrđenim razvojnim teškoćama prolaze kroz iskustvo tranzicije od samog početka života i često te tranzicije sadrže u sebi različite izazove i iskustva. Stručnjaci koji sudjeluju u provođenju tranzicije imaju mogućnosti učiniti tranziciju lakšom za dijete i obitelj na način da stvore okolinu u kojoj su roditelji ravnopravni partneri u procesu planiranja, odlučivanja i implementacije tranzicijskih aktivnosti i ciljeva. Tranzicija predstavlja složen proces koji uključuje djecu, obitelj/skrbnike, pružatelje usluga te njihovu međusobnu interakciju. Cilj ovog rada je ispitati koja znanja o tranziciji kao i kakvo praktično iskustvo imaju stručnjaci koji rade u području rane intervencije, te na koje poteškoće nailaze tijekom provođenja tranzicije. Želi se objasniti postojeća stručna i organizacijska infrastruktura u procesu tranzicije i odrediti kritične točke u našio uvjetima pružanja rane podrške. Istraživanje je provedeno na uzorku od 27 ispitanika iz Grada Zagreba, zaposlenih u ustanovama: Centar za odgoj i obrazovanje Vinko Bek, Centar za rehabilitaciju Zagreb, Hrvatska udruga za ranu intervenciju u djetinjstvu i Centar za rehabilitaciju Mali dom – Zagreb. Svi ispitanici su bili stručnjaci koji pružaju uslugu rane intervencije u obiteljskom okruženju. Prikupljanje podataka napravljeno je putem polustrukturiranog intervjua i upitnika o demografskim podacima. Dobiveni podaci obrađivani su kvalitativnom analizom. Zaključak: Ispitani stručnjaci pravovremeno obavještavaju roditelje da njihovo dijete izlazi iz programa rane intervencije te višekratno vode razgovore sa roditeljima o promjeni koja slijedi. Pokrivaju veliki broj tema. Smatraju da je tranzicija važna te da je planiranje tranzicije nužno. Smatraju da je tijekom procesa tranzicije potrebno pružiti podršku svim sudionicima tranzicije. Kontakti stručnjaka iz šaljuće i primajuće ustanove kao i međusobna suradnja ustanova nisu sustavno uređeni. Stjecanje stručnih kompetencija za provođenje tranzicije u ranoj životnoj dobi je nedostatno te se ispitanici uvelike oslanjaju na stručni tim u kojem rade a manje na formalno školovanje.Every person throughout life is undergoing numerous changes. These changes represent a transiton from one phase to another. Most of the transitons are experienced as one of the most stressful moments in life. Within early interventon, transiton is defned as a dynamic process in which a child with disabilites and his family move between diferent service providers, programs and agencies, depending on how the child is growing up ((Rosenkoeter, Whaley, Hains i Pierce, 2001). Families of young children with developoental risks or disabilites encounter many transitons from the point of birth. Each presents a variety of challenges and experiences. Service providers are in a unique positon to facilitate transiton of young children and their families. They can produce an environment in which families are equal partners in the process of planning, deciding and implementng transiton activities and goals. Transiton is a complex process which involves children, family/caregivers, service providers and their interacton. The aim of this paper is to examine what kind of knowledge and experience with transiton have experts in the field of early interventon as well as which challenges they are faced to. The existng professional and organizatonal infrastructure and critcal points in our conditons wants to be explained. The survey was conducted on a sample of 27 partcipants froo the City of Zagreb, from insttutons: Center Vinko Bek, Center for rehabilitaton Zagreb, Croatan associaton on early childhood interventon and Day care center Mali dom -Zagreb. All partcipants are experts who provide home based early interventon service. Data collecton was conduct through semi –structured interview and socio - demographic questonnaire. The collected data were processed by qualitatve analysis. Conclusions: Parents are timely informed about their child´s exit from early intervention program. These meetings and conversatons about upcoming changes are repeated over time. Partcipant attitude is that transiton is an important process and the transiton planning is necessary. Support should be given to all transiton participants. The contacts of sending and receiving institutons as well as mutual cooperaton of the instituions are not systematically regulated. Acquiring professional competences for conducting transiton in early childhood is insufcient and partcipants are more relied on professional team and experience and less on formal educato