Najozbiljnije pitanje života postala je skrb za vlastito zdravlje. Teška bolest nije samo poremećaj tjelesne ravnoteže pojedinca već ima i značajnih učinaka i na njegovu psihu. Ti učinci mogu duboko poremetiti čovjekov identitet i navesti ga da reagira naizgled nezrelo ili čak agresivno. Karakteristika našega vremena upravo je pomanjkanje psihološke i duhovne potpore u borbi s boli. Pred takvim bolesnikom moguća su tri stava: eutanazija, terapijska upornost te palijativna skrb. Smrt eutanazijom nikada nije dostojanstvena smrt pa čak i ako osoba umire u miru, spokoju, bez patnje. Suvremena je medicina, naročito pokret hospicija, razvila vještinu ublažavanja boli, tj. palijativnu skrb, putem zasebne specijalizacije, do dugo priželjkivanih raz...