Frontal fibrosing alopecia

Frontalna fibrozirajuća alopecija (FFA) ožiljkasta je alopecija čija je prevalencija u porastu, a prognoza varijabilna. Ova rijetka alopecija, koju je tek 1994. opisao Steven Kossard, vrsta je progresivnog gubitka kose koja se često smatra varijantom bolesti lichen planopilaris. Pogađa najčešće žene u postmenopauzi, ali može se pojaviti i u predmenopauzalnih žena i u muškaraca. Prosječna dob početka FFA je 56 godina. Etiopatogeneza je slabo istražena, ali čini se da autoimuna reakcija, kao i hormonalne promjene, sudjeluju u nastanku ove bolesti. U oboljelih se nalazi karakteristična klinička slika koja uključuje progresivno povlačenje frontotemporalnog ruba vlasišta i gubitak obrva. Alopecija drugih predjela, poput trepavica ili tijela, kao i prisutnost neupalnih papula na licu, povezana je s težim oblicima bolesti. Istraživanja su pokazala da jedna trećina bolesnika osjeća svrbež i trichodyniu. Osim kliničkih obilježja, trihoskopija je također vrlo korisna u dijagnostici FFA. Trenutno ne postoji dovoljno učinkovita terapija za ovu bolest; međutim, čini se da se najbolji rezultat postiže kombinacijom inhibitora 5-alfa reduktaze poput finasterida te lokalnih imunomodulatora poput pimekrolimusa. Na kraju valja naglasiti važnost pravovremenog otkrivanja i liječenja ove bolesti s ciljem sprječavanja nepovratnog gubitka kose i mogućih psiholoških posljedica.Frontal fibrosing alopecia (FFA) is an increasingly frequent scarring alopecia with unclear prognosis. This rare condition, discovered only recently by Kossard in 1994, is a form of progressive hair loss, often considered a variant of lichen planopilaris. It primarily affects postmenopausal women, although it can also be found in premenopausal women or men. The mean age of onset of FFA is 56 years. The pathogenesis of FFA is poorly understood, although autoimmune reaction and hormonal factors seem to play a role. Patients are presented with a characteristic clinical pattern of progressive frontotemporal hairline recession and eyebrow loss. Involvement of eyelashes or body hair and the presence of non inflammatory facial papules are associated with severe forms of FFA. Studies show that one third of patients may present pruritus and trichodynia. Except for these clinical findings, trichoscopy is a very useful tool in the diagnosis of FFA. There is currently no established therapy for treating this condition; however, 5-alpha-reductase inhibitors such as finasteride in conjuction with topical immunomodulators such as pimecrolimus seem to be effective. In conclusion, prompt diagnosis and therapeutic intervention are key for avoiding permanent hair loss and potential psychological impact