Porastom broja prekršaja, koji su između ostaloga nastali i konstantnim donošenjem novih zakona i ostalih propisa, nametnulo se pitanje efikasnosti i ekonomičnosti prekršajnog sudovanja. Prekršajni sudovi bili su preopterećeni predmetima kako ozbiljnijih prekršaja tako i banalnih te je bilo nužno pronaći načine kako da se problem riješi pritom imajući na umu da se prekršajni sudovi rasterete, a da počinitelji prekršaja i dalje uživaju svoja zakonska (i ustavna) prava. Uvođenjem instituta prekršajnog naloga Zakonom o prekršajima 2002. godine jedan dio sporova prebacio se na druga tijela državne uprave odnosno proširila se „lepeza“ njihovih ovlaštenja. Daljnji korak, nadasve i najvidljiviji u pomaku racionalnosti i ekonomičnosti, nastupio...