Fizioterapijski postupci nakon operativnog liječenja tumora dojke

Tumor dojke najčešća je zloćudna bolest kod žena te je drugi po redu vodeći uzrok smrti od raka. U Hrvatskoj godišnje od raka dojke oboli 2500 žena od kojih čak 900 umire. Javlja se najčešće između 25 i 80 godina, a osim žena mogu oboljeti i muškarci. Kako bi se smanjila pojavnost ove teške bolesti, potrebno je redovito provoditi samopregled dojki te odlaziti na redovite godišnje kontrole koje uključuju mamografiju i ultrazvuk. U liječenju tumora dojke razlikujemo lokalno liječenje (kirurško liječenje i radioterapija) i sistemsko liječenje (kemoterapija, hormonska terapija, biološka i ciljana terapija). Kirurško liječenje spada još uvijek u nezaobilazne načine liječenja. Kirurg prikuplja podatke o lokalizaciji tumora, tipu tumorskih stanica, trajanju bolesti te na temelju tih parametara određuje opseg i tip kirurškog zahvata. Stoga razlikujemo poštedne i radikalne zahvate. Poštednim zahvatom uklanja se tumor i okolni parenhim pa s obzirom na to koliko je okolnog tkiva odstranjeno razlikujemo tumorektomiju, segmentektomiju i kvadrantektomiju. Radikalnim kirurškim zahvatom odstranjuje se cijela dojka (mastektomija). Mastektomija je indicirana kod većih tumora, multicentričnih tumora i kod tumora smještenih tako da se mora odstraniti cijela dojka. Uslijed liječenja mogu nastati neke posljedice koje negativno utječu na svakodnevne aktivnosti, odnosno funkcioniranje pacijentice. Najčešće se javlja disfunkcija ramenog pojasa zbog smanjene snage mišića ramena i ruku. Nerijetko dolazi i do nastanka limfedema koji se definira kao prekomjerno nakupljanje tekućine i bjelančevina u međustaničnim prostorima. Ukoliko se ne tretira, može dovesti do kronične upale i fibroze zahvaćenog tkiva. Veliku ulogu u rehabilitaciji pacijentica liječenih zbog s rakom dojke ima fizioterapija i fizioterapeutkao član onkološkog tima. U osnovne ciljeve rehabilitacije spada očuvanje funkcije ramena i ruke na strani operirane dojke, pružanje psihološkoedukativne i socijalne pomoći te obnova vanjskog izgleda. Fizioterapijski proces započinje procjenom pacijenta prema SOAP modelu koji uključuje subjektivni i objektivni pregled te analizu i evaluaciju rezultata. Fizioterapijska intervencija započinje takozvanom ranom poslijeoperacijskom fizioterapijom koja se provodi već dan nakon operacije, a uključuje vježbe disanja i relaksacije kako bi se spriječile tromboemboličke i respiratorne komplikacije, smanjila napetost i stezanje prsnog koša te postigla njegova veća pokretljivost. Zatim slijedi kasna poslijeoperacijska faza koja započinje vertikalizacijom pacijentice i pripremom za što duži boravak u tom položaju. Također se provode vježbe disanja i opuštanja, ali uvode se i vježbe za jačanje ramenog obruča, povećanje pokretljivosti prsnog koša, ruke i ramena. U ovoj fazi prevenira se nastanak limfedema ili se liječi ukoliko je već nastao. Posljednja faza naziva se terapija sequela ili kasna fizioterapija. Provodi se ambulantno, a u nju se ubrajaju postupci za koje se fizioterapijskom procjenom utvrdi da će pomoći u rješavanju postoperativnih komplikacija