Language Identities and National Identities in Countries Created by Disintegration of SFRJ

Nepresušno vrelo jezikoslovnih sporenja pitanje je policentričnog standardnog jezika na području zemalja bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Hrvatski, srpski, bosanski/bošnjački i crnogorski jezik proizašli su iz umjetno stvorenog jezičnopolitičkog termina hrvatsko-srpski/srpsko-hrvatski jezik, a u ovome radu sagledana je njihova kratka povijest i sociolingvistički kontekst. Jugoslavensko doba formiralo je velik broj jezičnih ideja dokumentima poput Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika i Novosadskog dogovora koji su neizostavni dio (hrvatske) jezične povijesti, a potonji je usko vezan i uz ideju o policentričnim jezicima. O policentričnim se jezicima ne može govoriti izvan sociolingvističkog konteksta pri čemu su ključni pojmovi jezičnog i nacionalnog identiteta. Ti čimbenici olakšavaju razumijevanje trenutačne (socio)lingvističke situacije na području zemalja bivše SFRJ, ali i jezične politike koja je prethodila standardnim jezicima kakve danas poznajemo