Teaching contemporary art in primary education

Umjetnost je neophodna zbog svoje emocionalne, estetske, kreativne, socijalne i intelektualne dobrobiti kojom pojedinca ohrabruje na nove načine razmišljanja i tumačenja svijeta u kojem živimo. Kao takva osnovni je dio svakog obrazovnog sustava. U praksi za umjetnost ima sve manje mjesta u školskim programima. Naglasak se stavlja na znanstvene sadržaje koji se povezuju s kognicijom, oni se mogu poučavati i provjeriti, dok je umjetnost doživljavana kao emotivna, stvar ukusa i za nju je potreban talent. Nastava likovne kulture danas ne odgovara na zahtjeve vremena u kojem živimo, a suvremena umjetnost traži primjenu drugačijih metoda poučavanja. Suvremena umjetnost veliki je kritičar modernog života i upoznavanjem učenika s pop art-om, fotorealizmom, performansima, uličnom i virtualnom umjetnosti te drugim oblicima suvremenog izražavanja umjetnost postaje interdisciplinarna, socijalna i usmjerena na probleme. Tako proširen pojam umjetnosti i nekonvencionalan način izražavanja nameće mnoga pitanja na koja učitelji nespremni na promjeneteško pronalaze odgovor.Art is necessary because of its emotional, aesthetic, creative, social and intellectual well-being on an individual encouraged by new ways of thinking and interpreting the world in which we live and as such is a basic part of every educational system. In practice there is less and less space for art in school programs. Emphasis is placed on scientific content that is linked to cognition, it can be taught and verified, while art is emotional, a thing of taste and requires a talent. Contemporary art education today does not match the demands of the time we live in and contemporary art requests the use of different teaching methods. Contemporary art is a great critic of modern life and by acquainting pupils with pop art, photorealism, performances, street and virtual art and other forms of contemporary expression art becomes interdisciplinary, social and focused on problems. This widespread concept of art and the unconventional way of expression poses many questions to which teachers who are not ready to embrace the changes struggle to find the answer