Razlikovni rječnik – poznavanje turopoljskog dijalekta

Rad se bavi poznavanjem turopoljskoga dijalekta kajkavskoga narječja kod učenika trećih i četvrtih razreda osnovne škole s područja rasprostranjenosti turopoljskog dijalekta. Provedeno je istraživanje kojim se nastoji utvrditi postoji li razlika u poznavanju kajkavskih riječi između učenika iz gradske i seoske sredine te hoće li kontekst u kojem su korištene riječi utjecati na uspješnost odgovora. U istraživanju je kao predložak korištena pjesma Tičica i ja Dragutina Domjanića. U drugoj fazi istraživanja učenici izrađuju razredni razlikovni rječnik. Donose se rezultati provedenog istraživanja koji se interpretiraju zajedno s novim saznanjima o uočavanju i precepciji osobina kajkavskih riječi kod učenika. Ističe se važnost očuvanja turopoljskog dijalekta, a osobito jer je spomenuti dijalekt nedavno prepoznat i zaštićen kao nematerijalno kulturno dobro. Imajući to na umu, poticanje uporabe dijalektalnog izraza u nastavi svakako možemo smatrati jednim od važnih zadataka u promicanju i prenošenju ovog govora najmlađim govornicima kod kojih su i najizraženije promjene u govoru koji uključuje sve manje specifičnih kajkavskih karakteristika. Na karaju se predlažu neke od aktivnosti kojima bi se obogatio rječnik učenika te bi im se približilo narječje i kultura kraja u kojem žive.This paper deals with the understanding (recognition and reproduction) of words specific for turopolje kajkavian dialect among the primary school pupils of third and fourth grade living in the area of turopolje dialect. A research was conducted with a tendency to find out whether there exists any difference in successfulness of recognition of kajkavian words between the children living in urban and rural area. It also tries to find out whether the given context of the used words will have an impact on understanding of the words. A poem by a kajkavian poet Dragutin Domjanić was used in the research as a worthy example of lexical features. In the second part of the research the children made a distinguishing classroom dictionary. Research results are interpreted together with some new discoveries on how children see and perceive specific kajkavian features. The importance of protection and preservation of turopolje dialect is highlighted, especially as the dialect concerned has recently been recognized and protected as cultural heritage. Having this in mind, encouraging the use of turopolje dialect in school should be seen as one of the most important tasks in promotion and transfer of the language to the youngest speakers in whose speech we can see notable changes which include using less specific kajkavian features in everyday speech. In the end, some activities are suggested which may enrich the lexis of the children, bring the dialect closer to them as well as the culture of their region