Vinko Žganec and Florijan Andrašec as Collectors of Folk Songs

U ovome je radu istražen rad Florijana Andrašca. Uz njega je nezaobilazno spomenuti Vinka Žganca, čovjeka koji je Andrašca potaknuo na sabiranje usmenog stvaralaštva i običaja. Obojica su od velikog značaja za međimursku kulturu. Naglasak se stavlja na usmeno pjesništvo različitih tema. Prije same analize nalazi se teoretski dio o usmenoj književnosti općenito i o njezinoj povijesti te životopisi Žganca i Andrašca. U povijesti usmene književnosti ističe se Poziv Matice hrvatske na sabiranje narodnih pjesama i priča na koji se odazvao Žganec. Od Žgančeva bogatog stvaralaštva naglasak se stavlja na Hrvatske narodne pjesme kajkavske kao zbirku koja obuhvaća sakupljački rad kajkavskih pjesama različitih autora, a od svih njih odabrane su upravo one pjesme koje je kazivao Andrašec Žgancu, ali i ostale pjesme koje su Žgancu kazivali neki drugi kazivači. Ta zbirka izlazi u ediciji Matice hrvatske kao jedanaesta, a pokazuje drugačiji stav prema usmenom stvaralaštvu od prethodnih knjiga. Andrašec je izdao samo jednu zbirku za svoga života: Medjimurske fijolice, o kojoj se u ovome radu i govori. Iz te su zbirke izdvojene dvije narodne pjesme koje se još danas prenose naraštajima