Miracle as proof for God's existance

Ovaj rad bavi se pitanjem čuda kao dokaza za Božju opstojnost. U prvom redu, odgovor na to pitanje ovisi o tome jesu li čuda uopće moguća ako se definiraju kao narušavanja prirodnih zakona. Naravno, čuda nisu samo narušavanja prirodnih zakona, već su i događaji od religijske važnosti, budući da podupiru vjerska učenja, nadahnjuju vjeru ili služe ljudima na korist. Osim toga, čuda ukazuju na svog autora – Boga. Ipak, relacija „ukazivanja na neštoˮ podložna je interpretacijama, tako da tek treba pokazati na koji način čuda mogu ukazati na Boga i ispitati čine li ona to doista. Nakon definiranja čuda u prvom poglavlju rada, u drugom se poglavlju autor bavi metafizičkom prirodom čudesnih zbivanja, tj. pokušava odgovoriti na pitanje jesu li čuda doista moguća s obzirom na određenost univerzuma prirodnim zakonima. Odbacujući metodološki naturalizam, autor zaključuje da su čuda moguća, te u četvrtom poglavlju, suprotno Humeu, pokazuje da je moguće opravdano vjerovati u čuda budući da opravdanje za testimonijsko vjerovanje ne ovisi samo u suprotstavljenoj dokaznoj građi, već i o pouzdanosti svjedoka. Jednom kada pobijanje koherentnosti svjedočanstava u prilog čudu postane jednako zahtjevno kao i pobijanje iskustva koja svjedoče u prilog zakonima prirode, čuda postaju teorijski prihvatljivo objašnjenje za nadnaravne fenomene. Služeći se istom argumentacijskom logikom, jednom kada Bog postane najbolje objašnjenje za obilježja čuda, možemo zaključiti da u nedostatku boljeg objašnjenja, Bog doista i jest njihov autor. Logička implikacija tog zaključka je da Bog postoji.The present thesis examines the question of miracles as proof of God's existence. Mainly, the answer to that question depends on the possibility of miracles defined as violations of natural laws. Of course, miracles are not only violations of natural laws but are also events of religious significance because they support religious teaching, inspire faith and are good for people. Besides, miracles also point towards their author – God. However, since the relation of „pointing toward something” is prone to many interpretations, one needs to show whether miracles can point towards God, and if so, how. After defining miracles in the first chapter, in the second chapter the author tries to answer the metaphysical question behind miracles – are they possible in a natural universe governed by natural laws? Rejecting methodological naturalism, the author concludes that miracles are possible and shows, contrary to Hume, that justified belief in miracles is possible because the justification for testimonial beliefs do not depend only on conflicting evidence, but also on the reliability of witnesses. Once the rebuttal of the coherency of mutual testimonies in favor of miracles becomes equally hard as the rebuttal of evidence for natural laws, miracles become an acceptable theoretical explanation for supernatural events. By the same logic, once God becomes the best explanation for the appearance of miracles, the conclusion which follows is that God is their true author. Thus, God exists