Hrvatska emigracija u Južnoj Americi krajem 19. i početkom 20. stoljeća

Diplomski rad Hrvatska emigracija krajem 19. i početkom 20. stoljeća u Južnoj Americi pregledni je rad koji donosi prikaz života i djelovanja hrvatskih kolonija na tom kontinentu Uzroci I motivi iseljavanja nezaobilazan su faktor razumijevanja prilika u kojima se naše iseljeništvo odlučilo na iseljenje, baš kao što je to i sama njihova struktura. Uvjeti pod kojima su se uselili u određene zemlje različiti su, pa je tako raznovrsno i njihovo brojčano stanje, obim poslova kojima su se bavili, a samim time i socijalni standard pojedinih kolonija. Vremensko razdoblje koje je obrađeno u ovome radu također je bitno odredilo emigracijsku skupinu koja je mahom bila s područja dalmatinske obale zbog njenog specifičnog položaja unutar Austro - Ugarske Monarhije. Pri dolasku u novu domovinu Hrvati su se društveno i kulturno organizirali u želji za očuvanjem nacionalnog identiteta, a također nezaobilazna je bila i njihova politička organizacija. Izrazito proutaustrijski orijentirane, njihove težnje bile su usmjerene k jugoslavenskom jedinstvu, no ipak su bili podijeljeni u dvije struje. Manji dio iseljenika vidio je ujedinjenje Južnih Slavena u okviru Austro – Ugarske Monarhije, dok je drugi, veći, zagovarao ideju samostalne jugoslavenske države. Iz tih razloga posebno su aktivni bili u novinstvu i izdavaštvu u kojima su iznosili svoje političke ciljeve, a politčka situacija tijekom Prvog svjetskog rata pogodovala je iznimnoj aktivnosti projugoslavenski orijentiranim iseljnicima. Jedna od specifičnosti hrvatskih kolonija iz ovoga razdoblja bio je nedostatak pastoralne brige za iste. No, bez obzira na teške uvjete života Hrvati u Južnoj Americi trudili su se očuvati svoj identitet i nacionalnu svijest koliko god su to bili u mogućnosti