Krški vodonosnici predstavljaju vrlo vrijedne izvore podzemne vode koji su zbog svoje specifične hidrogeološke građe osjetljivi na moguća onečišćenja. Isto tako zahtijevaju posebne metode zaštite gdje se sve više koristi koncept temeljen na prirodnoj ranjivosti vodonosnika koji pretpostavlja da fizička, kemijska i biološka svojstva mogu doprinijeti do nekog stupnja zaštite podzemnih voda od antropogenih utjecaja. Jedna od takvih metoda je i KAVA metoda koja je u ovom diplomskom radu testirana na području sliva Plitvičkih jezera. Metoda prvenstveno služi za procjenu prirodne ranjivosti vodonosnika i/ili izvorišta gdje se konačna prostorna analiza i karte ranjivosti izrađuju pomoću GIS programskog paketa. Metoda se sastoji od 4 osnovn...