SOCIOLOGICAL ASPECTS OF WOMEN ENTREPREUNEURSHIP

Tijekom proteklih pedesetak godina mehanizmi društvene kontrole rade na ostvarenju cilja – jednakosti i ravnopravnosti žena u svim sferama života. Problemi žena vezani uz usklađivanje obiteljskog i profesionalnog života djelomično su riješeni podruštvljavanjem brige o djeci. Obiteljski odnosi „sklonjeni“ od očiju javnosti zadržali su u znatnoj mjeri tradicionalne značajke, koje sada u liberalno-demokratskom sustavu i tržišnim uvjetima pretvaraju žene u manje poželjne zaposlenike u odnosu na muškarce. Politika prema ženama u Hrvatskoj nije usmjerena na zapošljavanje žena – kad govore o zaposlenoj ženi, zakoni pogoduju samo ženama u njihovoj biološkoj ulozi, dakle rađanju i majčinstvu. O posljedicama u razvoju vlastite karijere zaposlene žene brinu pojedinačno. Zbog toga su im smanjene mogućnosti, odnosno konkurentnost, i u zapošljavanju i u napredovanju, što su razvijene europske zemlje već odavno prepoznale i počele rješavati. Kod nas je nužan konsenzus društva oko formuliranja politike jednakih mogućnosti u zapošljavanju i kreiranja konkretnih mjera kojima bi poduzeća, uz obitelj, na sebe preuzela usklađivanje poslovnog i obiteljskog života zaposlenika. Bio bi to ujedno dokaz da se spomenuti problem ne veže više uz određeni spol, nego uz društvo u cijelosti. Također, što se tiče obrazovnog sustava i mladih žena poduzetnica, potrebno je mnogo više uložiti u obrazovanje i približavanje samog poduzetništva ženama, predstavljanje te djelatnosti kao prosperitivne i za žensku populaciju. Pravilnom edukacijom poduzetništvo se može puno bolje približiti ženama i uključiti ih u svakodnevnu tržišnu utakmicu. Strategija razvoja poduzetništva žena u Republici Hrvatskoj za 2014. – 2020. god. brine upravo o ostvarenju tih ciljeva te predlaže rješenje kojim bi se poboljšao sveukupan položaj sadašnjih i budućih žena poduzetnica u Hrvatskoj