Analysis of modern cost accounting methods based on activity-based costing.

Pojam trošak u prošlosti nije imao velik značaj u svijetu ekonomije i poduzetništva. No, s vremenom je fokus na istome bivao sve veći i veći, kretanje troškova pod povećalom, a njihova učinkovita kontola sve potrebnija. Zastupljenost direktnih i indirektnih troškova u proizvodnim poduzećima bitno se promijenila u odnosu na prošla razdoblja. U prošlosti, dok su u strukturi troškova podjednako bili zastupljeni direktan rad, materijal i opći troškovi proizvodnje, tradicionalni sustavi obračuna troškova bili su i više nego dostatni za kvalitetan menadžment upravljanja troškovima. Pred kraj 20. stoljeća došlo je do značajnih promjena u strukturi troškova. Uz konstantno smanjenje udjela direktnog rada i materijala, udio općih troškova proizvodnje dospio je na prvo mjesto po zastupljenosti u ukupnim troškovima. Uz pojave karakteristične za moderne i suvremene ekonomije, kao što su sve brži poslovni procesi, globalizacija poslovanja, velik broj konkurenata, sve veći zahtjevi kupaca i sve kraći životni ciklus proizvoda, tradicionalni sustavi obračuna troškova označeni su kao bolna točka poslovanja poduzeća i velik uteg za rast i razvoj istih. Način obračuna troškova, odnosno temeljna pretpostavka prema kojoj veći iznos općih troškova proizvodnje pretpostavlja i veću količinu proizvodnje smatrana je zastarjelom i nefunkcionalnom. Bile su potrebne promjene. Krajem 1990-ih došlo je do razvoja metode obračuna troškova za koju se smatralo da je prekretnica upravljanja troškovima jer je njezin pristup bio potpuno drukčiji od tradicionalnih metoda. Ta metoda nazvana je Activity Based Costing. Ispravljajući sve nedostatke koje su postojale kod tradicionalnih metoda, ABC metoda je troškove alocirala preko aktivnosti koje su koristili konačni proizvodi ili usluge. Drugim rječima, indirektni troškovi su se prvo alocirali na aktivnosti, a tek onda preko baza za raspored na proizvode (usluge). Zbog činjenice da je metoda ponajprije okrenuta praćenju općih troškova proizvodnje te da je omogućila bolje praćenje istih, ova metoda doživjela je procvat, ali tek u teoriji