Specifičnosti fizioterapijskog procesa kod osoba s osteoartritisom zglobova kralješnice

Degenerativne bolesti zglobova gotovo su ubikvitarne i tradicionalno poznate pod nazivom artroza. Kako su istraživanja pokazala kako se ipak radi o lokaliziranom upalnom procesu prihvaćen je naziv osteoartritis. Donedavno se smatralo da je to bolest trošenja i habanja hrskavice tijekom vremena, a danas je dokazana razlika između zdrave i bolesne hrskavice u starih ljudi. Inicijalne patološke promjene nastaju u subhondralnoj kosti sa stvaranjem protuupalnih citokina odakle se šire na hrskavicu gdje dolazi do disbalansa izgradnje i razgradnje hrskavice. Proces je uobičajeno lokaliziran na jednom ili više zglobova bez utjecaja na opće stanje bolesnika. Cilj fizioterapijskog tretmana je rano otkrivanje bolesti, edukacija bolesnika, fizikalna terapija i na taj način prevencija nesposobnosti i odgoda kirurške intervencije. Rano otkrivanje znači da se prepozna bolest kad pacijent ima minimalne kliničke simptome bez promjene morfologije koštanih struktura zgloba i da se aktivno terapijski reagira u smislu edukacije pacijenta da redovito kod kuće provodi ciljane terapijske vježbe. Na taj se način može usporiti degradacija hrskavice, odgoditi ugradnja endoproteze, a u rijetkim slučajevima čak otkloniti indikacija za ortopedski zahvat. Lumbalna je kralješnica najopterećeniji dio i stoga najpodložniji degenerativnom procesu, potom slijedi vratna kralješnica kao najpokretljiviji segment dok je torakalni dio rjeđe zahvaćen. Cilj fizioterapijske procjene kroz SOAP model je odrediti težinu i tijek bolesti te mogućnost utjecanja fizioterapijom na rizične čimbenike. Pacijentovo stanje treba prenijeti u funkcijske ciljeve koji se postižu provođenjem fizioterapijske intervencije. Okupacijski i socijalni problemi moraju biti inkomponirani u procjenu, kao i sportske aktivnosti te ergonomski problemi. Sama procjena kralješnice započinje opservacijom koja daje uvid da li je u normalnom posturalnom položaju ili postoje određena odstupanja, što dovodi do devijacija kralješnice i disfunkcije. S obzirom da je bol glavna poteškoća oboljelih od osteoartritisa inicijalna procjena treba se koncentrirati na oštećenja tjelesnih funkcija i struktura koja uzrokuju bolove. Također, potrebno je uključiti u procjenu i ograničenja sudjelovanja u različitim aktivnostima i utjecaj okolišnih i osobnih čimbenika. Frekvencija i trajanje fizioterapije kod ovih pacijenata varira i ovisna je o funkcionalnim ograničenjima i razini oštećenja tjelesnih struktura i funkcija. Intervencija se provodi i modificira tijekom fizioterapijskog postupka, u svrhu postizanja dogovorenih ciljeva se uključuju: fizioterapijski postupci za smanjenje boli, terapijske vježbe za povećanje opsega pokreta, terapijske vježbe za povećanje mišićne snage, te za unaprjeđenje koordinacije i balansa, i postupci manualne terapije