Resistant hypertension and hypertensive crisis

Hipertenzija je jedna od najčešćih kroničnih bolesti današnjice. Unatoč svim medicinskim znanjima i mogućnostima liječenja, i dalje 10 do 30% pacijenata s hipertenzijom unatoč istovremenoj primjeni tri različita antihipertenziva, od kojih je jedan diuretik, imaju krvni tlak iznad ciljnih vrijednosti. Za potvrdu rezistentne hipertenzije bitno je isključiti pseudorezistenciju i moguće sekundarne uzroke hipertenzije, a preporučuje se svim pacijentima potvrditi dijagnozu rezistentne hipertenzije kontinuiranim mjerenjem arterijskog tlaka kroz 24 sata kako bi se procijenio i noćni arterijski tlak. Nužna je adekvatna obrada pacijenata s rezistentnom hipertenzijom i procjena oštećenja ciljnih organa zbog njihovog povećanog kardiovaskularnog rizika. Antihipertenzivna terapija se mora dati u optimalnim dozama prema najnovijim saznanjima i smjernicama, a kod osoba kod kojih je unatoč adekvatnoj terapiji krvni tlak i dalje iznad ciljnih vrijednosti, treba se razmotriti upućivanje specijalistu koji se bavi rezistentnom hipertenzijom ili razmišljati o novim interventnim metodama liječenja. Procjenjuje se da će oko 1% pacijenata s hipertenzijom razviti hipertenzivnu krizu. Prema ESC/ESH smjernicama iz 2013. razlikuju se hipertenzivna urgencija i emergencija, ovisno o prisutnosti oštećenja ciljnih organa. Bitno je prepoznati radi li se o hipertenzivnoj urgenciji ili emergenciji zbog pristupa liječenju. Pacijenti s emergencijom se liječe u jedinici intenzivnog liječenja parenteralnom primjenom lijekova, a izbor lijeka ovisi o oštećenom ciljnom organu. Krvni se tlak u hipertenzivnoj krizi snizuje oprezno i postepeno kako ne bi došlo do hipoperfuzije i pogoršanja oštećenja. U svih je ovih pacijenata nužno daljnje praćenje, edukacija o važnosti promjene životnih navika i redovita kontrola suradljivosti kako bi se njihov rizik od neželjenih kardiovaskularnih događaja sveo na minimum.Resistant hypertension is one of the most common chronic diseases today. Despite the advanced medical knowledge and therapeutic possibilities, blood pressure in 10 to 30% of hypertensive population is above target values with concurent use of three different antihypertensive medications, one of which is a diuretic. In order to confirm the diagnosis of resistant hypertension, pseudoresistance and possible secondary causes of hypertension need to be ruled out. 24-hour ambulatory blood pressure monitoring is recommended to confirm resistant hypertension, and it is especially useful for its capacity to assess nocturnal blood pressure. These patients require thorough medical evaluation and the assessment of target organ damage because of their high cardiovascular risk. Pharmacological treatment must be prescribed in optimal doses based on the current guidelines. If their blood pressure remains above target values despite adequate treatment, patients should be referred to a hypertension specialist or considered for modern endovascular methods. Based on the estimations, around 1% of hypertensive patients will develop a hypertensive crisis. According to the 2013 ESC/ESH guidelines, hypertensive crisis is comprised of two different entities, hypertensive urgency and emergency, based on the presence of end-organ damage. It is necessary to differentiate if the patient is presenting with hypertensive urgency or emergency because of the considerable differences in their treatment. Patients with hypertensive emergency should be treated in the intensive care unit with short-acting antihypertensive drugs given parenterally. The choice of drugs depends on the nature of end-organ damage. The main goal of hypertensive crisis treatment is to carefully and gradually reduce blood pressure therefore avoiding hypoperfusion. Follow-up, lifestyle changes and compliance evaluation are important in order to minimize cardiovascular risk in all hypertensive patients