U slučaju prirodnog monopola, kada na tržištu nema konkurencije, ukupno blagostanje stanovništva tokom vremena se smanjuje. Monopolne kompanije ne moraju se zabrinjavati "otvorenom tržišnom utakmicom" postajući zbog toga sve manje efikasne i inovativne. Kako bi se to spriječilo, države osnivaju nacionalna regulatorna tijela koja će ulogu konkurencije nadomjestiti regulacijom i koja će razviti regulatorne modele koji bi istovremeno trebali zaštiti kupca i povećati učinkovitost poslovanja kompanije. Regulacija se, između ostalog, provodi regulacijom cijena koje se određuju primjenom tarifnih sustava. Pri određivanju visine tarifnih stavki, važno je da odobrena cijena ne smije narušiti financijsku stabilnost tvrtke koja ju primjenjuje. Do sada...