Obilježja socijalnih oblika rada u nastavi usmjerenoj na učenika

Nastava je proces dok su učenici i nastavnici subjekti i sudionici toga procesa. Od mnogobrojnih ciljeva i načela koje nastava kao takva podrazumijeva moguće je izdvojiti važnost primjerenosti i smislenosti kako bi se sudionicima omogućilo kvalitetno i optimalno sudjelovanje u njoj. Kako bi takav cilj bio ostvariv, potrebno je uzeti u obzir osobine, mogućnosti, sposobnosti i potrebe sudionika nastavnoga procesa. S obzirom na to da su učenici ti koji se nalaze u položaju odgajanika, nastavni je proces poželjno kreirati i usmjeravati upravo prema njima. To je moguće činiti planirajući i individualizirajući sadržaje, aktivnosti, metode, strategije i oblike rada prema onome što njima u određenom trenutku treba i donosi dobrobit u odgojno-obrazovnom smislu držeći se pritom propisanih okvira. Istraživanjem se željelo provjeriti oblikuje li državna škola nastavu prema potrebama učenika, odnosno, usmjerava li je prema njima te koriste li nastavnici u nastavi različite socijalne oblike rada ili je nastava još uvijek pretežno frontalna. Podaci istraživanja dobiveni su na temelju opažanja nastavnih satova tijekom pet radnih dana u dva razredna odjeljenja jedne osnovne škole, i to u obliku bilježaka u za to prethodno pripremljenim tablicama. Rezultati istraživanja pokazuju kako u nastavi još uvijek dominira frontalni oblik rada dok su ostali socijalni oblici rada slabo ili nikako zamijećeni što dovodi do zaključka kako se nastava još uvijek ne usmjerava na učenike te su oni pretežito pasivni sudionici u njoj. Iako se nastavnike potiče na korištenje aktivirajućih strategija učenja i suradničkih oblika rada te unatoč sve većoj želji za reformama u školstvu, nije se lako odmaknuti od dugogodišnje tradicije poučavanja. Sve u svemu, daljnje isticanje prednosti aktivnoga i suradničkoga učenja te osiguravanje potrebnih materijalnih uvjeta, nedvojbeno su nužni kao korak prema suvremenoj i aktivnoj, učenicima usmjerenoj nastavi.Teaching is a process in which the students and the teachers are the subjects of that process. It also means that it is of great matter to single out the importance of the principles of adequacy and meaningfulness in it to enable quality and optimal participation to its participants. To make this goal possible, it is necessary to take characteristics, possibilities, abilities and needs of the subjects in teaching process into consideration. Since the students are those who are being educated, the process of teaching shoud be created and directed towards them. That can be done by planning and individualising contents, activities, methods, learning strategies and forms of work according to their needs at the given moment, of course, by abiding the provided rules, which would result in wellbing in educational sence,. The reasearch was to verify condution of student-centred teaching in state school regarding the use of different social forms of work in contrair to mostly frontal teaching. The results were obtained b y observation of classes during five work days in two classes of an elementary school, in the shape of notes entered in previously prepared tables. The results show that the frontal, lecture-basead teaching is still dominating in the teaching process, whil e other social forms of work were rarely or not at all noticed which brings to the conclusion that the teaching process is still not student-centred, and with students being passive participants in it. Even though the teachers are constantly encouraged to use activating learning strategies and cooperative forms of working, and despite the growing desires for reforms in school system, it is not easy to move away from a years-long tradition of teaching. All in all, further emphasis on advantages of active and cooperative learning and ensuring of needed material conditions are undoubtedly necessary as a step forward to modern and active, student-centred teaching