Utjecaj tjelesne aktivnosti na kognitivne i motoričke sposobnosti djece s autizmom

Autizam je složeni neurorazvojni poremećaj koji zahvaća sve aspekte dječje ličnosti (komunikacija, motorika, ponašanje i učenje). Pojavni oblici (faktori) koordinacije su: prostorno vremenska orijentacija, ravnoteža, ritam, brzina reakcije i kinestetička diferencijacija. Skup koordinacijskih sposobnosti formira se vrlo rano i njihov trening treba započeti kad to nalažu senzitivne faze razvoja pojedinih sposobnosti. U nekoliko studija se vidi da kod djece s autizmom postoje i određeni motorički problemi poput slabijeg mišićnog tonusa te slabijeg motoričkog planiranja, ne postoje teže motoričke smetnje, no može se javiti hiper/hipoaktivnosti. Može se dogoditi da su djeca postigla motoričke funkcije na određenom nivou razvoja grube i fine motorike svoje dobi, no ne reagiraju adekvatno na zapovijed. Često su prisutni i znakovi neadekvatnog odgovora bilo na vestibularni, taktilni, proprioceptivni i/ili slušni input. Kinstetičku diferencijaciju kao sposobnost najbolje je razvijati u dobi od 7. - 11. godina starosti i nema specifičnih spolnih razlika u razvoju ove sposobnosti kod dječaka i djevojčica u ovoj dobi. Prostorna orijentacija se razvija relativno kontinuirano cijelo ovo razdoblje, no u razdoblju od 7-9 godine ima poseban značaj na specifičnosti ove sposobnosti. U djece s autizmom često se javljaju stereotipije (vizualne; taktilne-npr. nesvrsishodni pokreti rukama, lupkanje; auditorne-eholalije). U ranom djetinjstvu djeca mogu pokazivati ograničenu spretnost u igrama s loptom, teškoće s vezanjem vezica na cipelama te neobičan način hoda ili trčanja. Djeca koja s poremećajem autističnog spektra mogu imati problem s ravnotežom. U jednom je novijem istraživanju pokazano je da, kada se bave određenim aktivnostima koje zahtijevaju motoričku koordinaciju, veliki broj djece s Aspergerovim sindromom je sklon obaviti zadatak što prije te su djelovali impulzivno i nesposobni usvojiti polagani i promišljeni pristup. Za djecu s poremećajem autističnog spektra važno je osmisliti intervenciju u svrhu smanjenja njihovih senzomotoričkih deficita. Plivanje je vrlo dobra aktivnost za djecu s poteškoćama u razvoju. Terapijsko jahanje dovodi do smanjenja simptoma autizma i značajnog poboljšanja raspoloženja djeteta i mišićnog tonusa nakon tri mjeseca jahanja. Dijete se spontano igra i to sredstvima koja se nalaze u njegovom okruženju, pa kako se okolina mijenja, dijete nalazi uvijek nova sredstva i sadržaje, a to dovodi i do promjene karaktera igre