Restauracija endodontski liječenih zuba i dalje predstavlja izazov. Uspjeh terapije i preživljavanje zuba najviše ovisi o kvaliteti restauracije. Kod izbora vrste restauracije glavni čimbenik trebala bi biti količina preostalog zubnog tkiva. Direktne restauracije uglavnom su jednostavnije. Potreban je jedan posjet liječniku i jeftinije su za pacijenta. Indirektne restauracije imaju bolja fizičko-mehanička svojstva te, za razliku od direktnih restauracija, polimerizacijsko skupljanje kompozita ne dovodi do razvoja stresa na stijenkama kaviteta. U ovom radu prikazana su tri klinička slučaja izrade restauracija kod endodontski liječenih zuba. U prvom slučaju prikazana je izrada direktnog kompozitnog ispuna s dentinskom jezgrom od kompozita o...