Fizioterapija sindroma prenaprezanja mišića stražnje lože u sportaša

Glavni cilj ovog rada je prikaz fizioterapijskih postupaka te rehabilitacije kod sindroma prenaprezanja mišića stražnje lože. Ciljevi će se odnositi na uporabu optimalnog pristupa fizioterapije koji rezultira smanjenjem disfunkcije, poboljšanjem i unaprjeđenjem funkcionalnosti sportaša te prevencijom ozljeda. To je vrlo česta sportska ozljeda, odnosno oštećenje koje se pojavljuje kod sportaša, osobito atletskih disciplina (trkača na kratke staze, preponaša te skakača u dalj i u vis). Kako se radi o učestaloj sportskoj ozljedi u medicinskoj literaturi postoje brojna istraživanja posvećena uzrocima nastanka same ozljede te mogućnostima prevencije. Prema rezultatima istraživanja, uzrok sindroma prenaprezanja proizlazi iz nesrazmjera snage mišića stražnje lože i snage mišića kvadricepsa. U nastanku sindroma sudjeluje mnoštvo unutarnjih i vanjskih rizičnih faktora. Unutarnji faktori mogu biti isti kod mnogih sportaša, dok su vanjski specifični s obzirom na sport. Unutrašnji rizični faktori vezani su uz stanje tijela, prvenstveno sportaševa lokomotornog sustava. To su, na primjer, bilateralna ili unilateralna neravnoteža u mišićnoj jakosti, nedovoljno razvijena fleksibilnost, nedovoljna kondicijska pripremljenost, anatomska odstupanja (npr. spušteno stopalo), pogrešno usvajanje tehnika izvedbe određene kretnje strukture i drugo. Primjeri vanjskih rizičnih faktora jesu: često mijenjanje podloge u trčanju, previsoko postavljeno sjedalo na biciklu, preduga ili preteška skija u skijaškom trčanju i sl. Do nastanka samog sindroma prenaprezanja mišića stražnje lože, bez obzira na to u kojem se obliku pojavljuje, dolazi kada postoji relativna slabost mišića stražnje lože u odnosu na mišiće kvadricepsa. Osim navedenog uzroka u literaturi se navode mnogobrojni činioci koji pospješuju nastanak ozljede. Neki od navedenih su faktor umora, određene greške u tehnici trčanja koje dovode do prevelikog istezanja mišićnih niti, poremećaji magnezija i biomehanike donjih ekstremiteta. Uz samu anatomiju i biomehaniku u radu će se prikazati proces rehabilitacije suvremenim fizioterapijskim pristupom. Također, najučinkovitije metode dijagnostike od kojih je najjednostavnija još uvijek kvalitetan klinički pregled s provedenim specifičnim testovima i mjerenjima