The role of nurse in patient care of glaucoma

Glaukom je kronična progresivna optikoneuropatija karakterizirana promjenama na papili vidnog živca. Glaukom je drugi uzrok sljepoće u svijetu i predstavlja važan socioekonomski problem. Najvažniji čimbenik rizika je povišeni intraokularni tlak. Dijeli se na primarni (otvorenog i zatvorenog kuta) i sekundarni. Primarni glaukom je naziv za glaukom koji nije udružen niti sa očnim niti sistemskim poremećajima, dok sekundarni glaukom nastaje kao posljedica neke očne ili sistemske bolesti, traume, primjene lijekova, ili kao komplikacija kirurških zahvata na oku. Dijagnoza se postavlja na temelju: anamneze, ispitivanja oštrine vida, mjerenja intraokularnog tlaka, pregleda sobičnog kuta (gonioskopija) i fundusa, mjerenje debljine rožnice, perimetrije i optičke koherentne tomografije. Cilj liječenja glaukoma je spriječavanje ili usporavanje progresije bolesti, odnosno oštećenje vidnog živca. Sastoji se od postizanja optimalnih vrijednosti intraokularnog tlaka, a samo liječenje je individualizirano za svakog bolesnika. Liječenje može biti konzervativno: antiglaukomske kapi i parasimpatikomimetici (miotici), osmotski lijekovi (peroralno i venski), a također se može liječiti laserom i kirurški. Intervencije medicinske sestre u radu sa glaukomskim pacijentom odnose se na pomoć u adaptaciji na promjene vidnog polja, preveniranje komplikacija, poticati pacijenta na verbalizaciju osjećaja o gubitku vida. Zbog smanjene mogućnosti brige o sebi u svezi sa oštećenim vidom, medicinska sestra će prilagoditi intervencije kod aktivnosti hranjenja, odijevanja, obavljanja osobne higijene i eliminacije. Pacijenta treba educirati kako da pravilno stavlja kapi za oči jer je to od esencijalne važnosti za vrijednosti intraokularnog tlaka. Ostale prioritativne intervencije odnose se na primjenu ordinirane terapije, kod kirurškog liječenja preoperativna priprema i postoperativnu skrb. Bitno je u zdravstveni odgoj i edukaciju uključiti i obitelj pacijenta, jer je glaukom kronično stanje, a antiglaukomski lijekovi se uzimaju doživotno.Glaucoma is a chronic progressive opticneuroptahy which result in damage to the optic nerve. Glaucoma is a second cause of blindness in the world and present a very important socioeconomic problem. The most imortant risk factor isincreased pressure in the eye. There is a primary (open and closed angle) and secondary glaucoma. Primary glaucoma is not involved with any other systemic or eye disorder, and secondary is a consequence of systemic or eye disorder, trauma, some medications, or it can be a complication of surgical eye treatment. Diagnosis of glaucoma is made with anamnesis, vision examination, intraocular pressure measurement, examination of anterior chamber (gonioscopy) and fundus, corneal thickness measurment, perimetry and optic coherent tomography. The main purpose of glaucoma treatment is to stop or slow the progression of disesase, that is damage to the optic nerve. Consists in achieving optimal intraocular pressure value, and treatment should be individualized for each patient. Glaucoma can be treated conservative: with antiglaucomatous eye drops and parasympathomimetics (mimetics), osmotic medicaments (for oral and venous use), and there is also laser and surgical treatment. Nursing interventions compose to adaptation to visual impairment, prevent complications, encourage patient to verbalize feelings about visual loss. Since patient has a self-care deficit related to visual impairment, nurse will adjust interventions to make easier performingself care activities, such as feeding, dressing, bathing and toileting. Patient should be taught how to aplicate eye drops correctly, because it is essentially important for intraocular pressure value. Further nursing priorities are related to appliance oftherapy, preoperative and postoperative care when it comes to surgical treatment.It is important to include in health education both patient and his family, because glaucoma is a chronic condition, and anti glaucomatous medicaments are for life