Otrovanja paracetamolom

Paracetamol je lijek koji se zbog svojih analgetičkih i antipiretičkih svojstava koristi za ublažavanje boli i snižavanje vrućice. Doze se razlikuju prema dobi bolesnika te primjenjen u pravilnoj dozi nema štetnih posljedica za organizam. Posebno su utvrđene doze za djecu do 12 godina. Tri su stadija kretanja paracetamola kroz organizam: apsorpcija, distribucija i eliminacija. Metabolizam paracetamola odvija se u jetri pri čemu otprilike 4% paracetamola prelazi u toksični N-acetil-p-benzokinon imin koji ima veliku ulogu pri otrovanju. Najvažniji čimbenik za procjenu trovanja je koncetracija paracetamola u serumu ili plazmi. Otrovanje može biti slučajno ili namjerno te akutno ili kronično. Klinički tijek trovanja podijeljen je u 4 faze te traje i do 3 tjedna nakon trovanja. Antidot za trovanje paracetamolom je N-acetilcistein te se primjenjuje oralno ili intravenozno. Većina laboratorija za mjerenje paracetamola koristi enzimske ili imunokemijske metode. Kromatografske metode smatraju se referentnom metodom, no neprikladne su za hitne slučajeve. Metode za određivanje paracetamola mogu pokazivati križne reakcije s drugim lijekovima. Kod trovanja paracetamolom najviše stradava jetra, a za procjenu oštećenja jetre koristi se Rumack-Matthew nomogram. Koristan je kod akutnog trovanja, no ne i kod kroničnog trovanja. Neki čimbenici poput alkohola utječu negativno na toksičnost u organizmu. Za određivanje paracetamola u ovom istraživanju koristi se imunokemijski test s homogenim enzimom. Adekvatan uzorak je serum ili plazma, a ne puna krv. Uzorkovanje se izvodi barem 4 sata nakon ingestije. Provedeno je istraživanje slučajeva trovanja paracetamolom koji su pristigli na hitni prijem Kliničkog bolničkog centra Zagreb tijekom 2016. godine