Poetry of Arsen Dedić

U diplomskom radu obrađuje se pjesništvo poznatog hrvatskog umjetnika Arsena Dedića. Na početku rada upoznajemo se s Dedićevim životom, stvaralaštvom, čije je djelovanje bilo od velikoga značaja za hrvatsku glazbu i pjesništvo. U sljedećem poglavlju kako bi razumjeli Dedićev značaj, donosi se društveni kontekst vremena. U narednim potpoglavljima objašnjava se titula „pjesnika sinteze“ i donosi se podrijetlo i definicija (literarne) šansone ili autorske pjesme čiji je bio predstavnik. I naravno, uzori i utjecaji koji su doprinijeli u stvaranju njegova vlastitoga izričaja. U središnjem dijelu diplomskog rada daje se pregled Dedićevih zbirki pjesama po vlastitome izboru, nastojeći dati reprezentativan način mogućnosti njegova izražavanja i pjesničkih dostignuća. Izbor obuhvaća zbirke: „Brod u boci“ (1971), „Narodne pjesme“ (1979), „Hotel Balkan“ (1987), „Pjesnik opće prakse“ (1993), „Čagalj“ (2000), „Padova“ (2004), „Zidne novine“ (2009) i „Kapi za oči“ (2012). U zbirci „Brod u boci“ upoznajemo sentimentalnog pjesnika koji pjeva o ljubavi, zavičaju, mladosti, prijateljstvu i prolaznosti koja mu otima sretne trenutke, pa zato utjehu traži u nostalgiji kojom se još nitko nije utješio. U drugoj zbirci „Narodne pjesme“, upoznajemo zrelijeg pjesnika, mladića koji je upoznao ljude i život, i koji kao pravi pjesnik ima potrebu o tome i progovoriti. Naravno, to radi na nov, drugačiji način, odabirući ironiju kao svoju vjernu suputnicu. Tako bi se iz naslova dalo zaključiti kako pjeva narodu, dok on zapravo pjeva protiv naroda i njegovih „vrijednosti“. Treća zbirka nosi naslov „Hotel Balkan“ i pjeva o pozivu pjesnika, pjesništvu, vlastitom nastojanju da napiše kvalitetnu pjesmu (etidu), i svakodnevnim stvarima koje će nas nadživjeti. Četvrta zbirka je „Pjesnik opće prakse“ čijim naslovom odabire biti svestran umjetnik koji pjeva o svemu što ga tišti, a ne pjesnik specijalist, (angažirani) pjesnik. Tako u ovoj zbirci pjeva o ratu, ratnim stradanjima, ali i o životu, ljudima, pjesništvu. U petoj zbirci „Čagalj“ upoznajemo potpuno novog Dedića, koji poput vuka samotnjaka, čaglja snažno zavija, viče od boli i razočaranja ne pronalazeći više čovjeka u svijetu u kojem živi. Naslov „Stepski vuk“ je simbolična paralela Zdravka Zime, s kojim Arsenov Čagalj dijeli istu sudbinu. Šesta zbirka je „Padova“ koja donosi razmišljanja čovjeka, koji bolovanjem u bolnici otkriva drugu blisku stvarnost, smrt. Nakon bolovanja u Padovi, nemoguće je da jedno takvo iskustvo ne ostavi traga na čovjeka. Tako se Dedić u novoj zbirci pjesama „Zidne novine“, javlja još ogorčeniji, tužniji, ali i rezigniraniji. Na vrijeme više nije gledao kao kradljivca sretnih trenutaka, već kao na dragocjenost koju SADA treba kvalitetno 57 iskoristiti. Zadnja Dedićeva zbirka pjesama „Kapi za oči“ nastavlja ideju „Zidnih novina“. Simboličnim naslovom upozorava na politiku, medije, ali i na nas, društvo, naglašavajući da smo mi ti koji se možemo i trebamo mijenjati.This thesis deals with the poetry of the famous Croatian artist Arsen Dedić. At the beginning of it we are being familiarised with Dedić's life, works and whose activity has been of a major importance for Croatian music and poetry. In the next chapter, in order to understand Dedić's importance, the social context of time is introduced. In the next chapters the role of „poet of synthesis“ is being explained as well the origin and the definition of (literary) chanson or author's songs who he was a representative of. And certainly, the role models and influences which have contributed to the creation of his own expression. The middle part of the thesis gives the overview of Dedić's collection of songs by the own choice, trying to give the representative way of the posibility of his expression and poetic achievements. The choice includes the collections: „Brod u boci“ (1971), „Narodne pjesme“ (1979), „Hotel Balkan“ (1987), „Pjesnik opće prakse“ (1993), „Čagalj“ (2000), „Padova“ (2004), „Zidne novine“ (2009) i „Kapi za oči“ (2012). In the collection „Brod u boci“ we meet a sentimental poet who sings about love, homeland,youth, friendship and infinity which is taking away happy moments from him so he is trying to find a consolation in the nostalgy with which no one has ever been consolated before. In the second collection „Narodne pjesme“ me meet a more mature poet, a young man who has met people and life, and who, as a real poet, has a necessity to speak about it. Certainly, he is doing it in a new, different way, choosing irony as his faithful companion.Therefore, from his titles it can be concluded that he sings to the people, when he actually sings against the people and their „values“.The third collection carries the title „Hotel 58 Balkan“ and sings about the vocation of the poets-poetry-and his own endeavour to write a qualitative song (etude), and about the everyday things that will outlive us. The fourth collection is: „Pjesnik opće prakse“ by which title he chooses to be versatile artist who sings about everything that bothers him, and not a specialised poet (engaged) poet. Moreover, in this collection he sings about war, war damage as well as about life, people, poetry. In the fifth collection „Čagalj“, we meet a completely new Dedić, who as a lonely wolf,jackals who is howling loudly, is yelling out of the pain and dissapointment of not being able to find a human in a world he lives. The title „Stepski vuk“ is a symbolic paralell of Zdravko Zima, with whom Arsen's Čagalj shares the same destiny.The sixth collection is „Padova“ which brings the thoughts of a person who by lying sick in a hospital discovers the other close reality, the death. After lying sick in Padova, it is impossible for such an experience not to leave any trace on a person. Therefore we can see that Dedić, in his new collection of songs „Zidne novine“ appears even more indignant, sadder, but more reconciled with himself. He is not looking anymore on the time as a stealer of the happy moments, but as a value which now has to be qualitatively used. The last Dedić's collection of the songs „Kapi za oči“ continues the idea of „Zidne novine“. By the symbolic title he warns us on politics, media, but on ourselves as well, society- emphasizing that we are the ones who can and need to change