Pitanje nacionalnog izraza u hrvatskim likovnim umjetnostima od sredine 19. stoljeća do danas - povijest otkrivanja nacionalnog izraza

Devetnaesto stoljeće bilo je za Europu jedan turbulentan, promjenjiv i sveobuhvatan društveno-politički period u kojem se formirala politička geografija kontinenta koja u velikoj mjeri vrijedi i danas. To je vrijeme nestabilnih društvenih okolnosti i burnih političkih prevrata, vrijeme u kojem nastaju temelji i stvaraju se prve nacije modernog oblika. U mnogim zemljama srednje i zapadne Europe, tako i Hrvatskoj i susjednim istočnim zemljama nacionalna svijest prenosila se vizualnim jezikom odnosno umjetnošću te su se počeli stvarati i graditi koncepti nacionalnih umjetnosti. Prema Petru Prelogu razvoj nacionalnog identiteta u hrvatskoj umjetnosti odvija se od polovice devetnaestog stoljeća u pet faza. Važni, ali ne i jedini akteri tadašnjeg hrvatskog likovnog života koji sudjeluju u stvaranju određene verzije nacionalnog likovnog izraza jesu Društvo umjetnosti na čelu s Teodorom Pejačevićem, Izidorom Kršnjavijem i njegovim projektom Zlatne dvorane zgrade Odjela za bogoštovlje i nastavu Zemaljske vlade i Dušanom Plavšićem; Društvo hrvatskih umjetnika Medulić predvođeno u ovom kontekstu Ivanom Meštrovićem i njegovim vidovdanskim programom, Ljubo Babić i Grupa trojice, Krsto Hegedušić i Udruženje umjetnika Zemlja. Teorija i opus ovih umjetnika i umjetničkih skupina stvorio je temelj i poticaj za rad suvremenih hrvatskih likovnih umjetnika koji u određenoj mjeri istražuju i produciraju teme, motiviku i likovni jezik koji je poveziv s navedenima. Među te umjetnike moguće je ubrojiti Ivana Antolčića, Kažimira Hrastu, Kuzmu Kovačića i Matka Trebotića.Nineteenth century was a turbulent and comprehensive socio-political period in which today's political geography of the continent was largely formed. This was a time of unstable social circumstances and turbulent political upheaval, during which foundations of the firs modern nations were created. In many a country of Central and Western Europe, as well as in Croatia and neighboring eastern countries national consciousness was passed on through visual language and art, concepts of national art were created. According to Petar Prelog development of national identity in Croatian art took place from mid-nineteenth century in five phases. Important, but not the only protagonists the former Croatian artistic life participating in the creation of certain versions of of the national artistic expression were: Art Society led by Teodor Pejačević, Dušan Plavšić, Izidor Kršnjavi and his project of Golden Hall at the Government Department for Religion and Education; Medulić, the Association of Croatian Artists, led by Ivan Meštrović and his Vidovdan art, Ljubo Babić and the Group of the Three Artists, Krsto Hegedušić and Art Association Earth. The theory and the opus of these artists and artistic groups created the foundation and impetus to the work of contemporary Croatian artists who to some extent, explore and produce themes, motifs and visual language that can be connected to the aforementioned names. Among these artists Ivan Antolčić, Kažimir Hraste, Kuzma Kovačić and Matko Trebotić