Počeci simfonizma u francuskoj orguljskoj glazbi

U godinama neposredno nakon Francuske revolucije dogodile su se mnoge promjene kako na području gradnje orgulja, tako i na području obrazovanja orguljaša. Naime, pri obnovi oštećenih instrumenata ili prilikom gradnje novih, orguljari se priklanjaju novoj, simfonijskoj koncepciji orguljskog zvuka što rezultira mnogim inovacijama u konstrukciji samog instrumenta, kao i načinu njegova sviranja. Kao najuspješniji i najinovativniji orguljar toga razdoblja ističe se Aristide Cavaille-Coll čije se orgulje nalaze u najvećim pariškim crkvama, ali i koncertnim dvoranama. Novi tip instrumenta utjecao je na potrebu redefiniranja obrazovanja orguljaša; otvaraju se nove institucije posvećene obrazovanju crkvenih orguljaša (École Niedermayer, Schola Cantorum), modernizira se način poduke u sklopu orguljaške klase pri Pariškom konzervatoriju koju preuzima Charles Marie Widor, inzistirajući na virtuoznoj tehnici sviranja orgulja. Uvodi se podjela na glavnog i zborskog orguljaša. Također, nastaju novi, simfonijski inspirirani glazbeni oblici, te orguljska glazba zadobiva karakteristike svjetovnog i koncertantnog - orguljski repertoar tako se posvjetovnjava, a orgulje svoje mjesto pronalaze i izvan crkava, u koncertnim dvoranama, gdje svjedočimo razvoju posve novog oblika koncertne priredbe - orguljskom recitalu