Augmentacija kosti u maksilarnom sinusu

Maksliarni sinus najveća je paranazalna šupljina, sačinjena od četiri zatona (komore) i smještena u corpusu maxille. Ostium maksile (hiatus maksilaris) široki je otvor kroz koji se sinus drenira u srednji nosni hodnik. Epitel, vezivo i periost čine tanku i nježnu sinusnu membranu nazvanu Schneiderova membrana. U slučaju gubitka zuba u posteriornom segmentu maksile s posljedičnom resorpcijom alveolarnog grebena, postavljanje implantata nije moguće ukoliko je visina kosti manja od 12 milimetara, te je potrebno napraviti elevaciju dna maksilarnog sinusa uz augmentaciju kosti. Elevacija dna maksilarnog sinusa može se provesti jednom od klasičnih metoda ( otvorena i zatvorena tehnika) ili modernim tehnikama (Baloon – Lift – Control, piezokirurgija). Nakon što jednom od tehnika odignemo dno sinusa, slijedi augmentacija kosti uz istovremenu ili odgođenu implantaciju. Ukoliko je početna visina kosti veća od 5 milimetara, možemo odmah ugraditi implantat, no ako je početna visina kosti bila manja od 5 milimetara, tada implantaciju odgađamo za najmanje 6 mjeseci. Smanjena preostala visina kosti glavna je indikacija za sinus lift, dok s druge strane pacijenti koji su na kemoterapiji ili radoterapiji glave i vrata, imunokomprimitirani pacijeti, pacijenti s nekontroliranim dijabetesom, pacijenti s akutnim sinusitisom ili rinitisom, te pacijenti kod kojih postoje tumori ili ciste u maksilarnom području, pacijenti su kod kojih je sinus lift kontraindiciran. Da bismo bili sigurni je li potrebno pacijentu napraviti sinus lift i da zahvatom nećemo ugroziti njegovo zdravstveno stanje, potrebno je uzeti detaljnu opću i stomatološku anamnezu koju upotpunjujemo detaljnim kliničkim pregledom te rentgenskim i CT snimkama.Sinus maxillaris is the largest of the paranasal sinuses, made of four chambers and placed in the maxilla corpus. Ostium maxilla (maxillary hiatus) is a wide opening through which the sinus maxilaris drains into the middle meatus of the nose. Epithelium, connective tissue and periosteum form three layers of a thin and delicate membrane, called the Schneiderian membrane. In the case of the loss of teeth in the posterior area of the maxilla that leads to alveolar reabsorption, the placing of the implants is not possible without sinus floor elevation and bone augmentation, if the bone height is only 12 millimeters. Sinus floor elevation can be done through the means of classic methods or modern techniques. After the sinus floor elevation is done, the necessary bone augmentation is followed by immediate or postponed implanting. The initial bone height of more than 5 millimeters allows immediate implanting. However, should the bone height be 5 millimeters or less, the placing of the implants can only be done 6 months after the initial procedure. Alveolar reabsorption is the main indication for a sinus floor elevation. On the other side, contraindicative patients for a sinus floor elevation are those going through chemotherapy or radiotherapy of the head and neck, immunocompromised patients with uncontrolled diabetes, patients with acute sinusitis or rhinitis and patients with tumors or cysts in the maxillar area. To assure that the sinus lift is unavoidable and will not jeopardize the patient’s medical condition, it is necessary to get detailed medical and dental anamnesis fulfilled with clinical examination along with x-ray or CT scan