Stav medicinskih sestara prema obrazovanju medicinskih sestara u Ličko-senjskoj županiji

Sukladno vremenu u kojem živimo i izazovima kojima smo stalno izloženi, prvenstveno u profesionalnom smislu, važno je osvijestiti potrebu za podizanjem razine obrazovanja uključujući i cijelo životno učenje. Biti medicinska sestra je jedinstven poziv koji traži ono najljepše u čovjeku: humanost i predanost pozivu. “Jedinstvena uloga medicinske sestre je pomagati pojedincu, bolesnom ili zdravom u obavljanju onih aktivnosti koje pridonose zdravlju ili oporavku (ili mirnoj smrti), a koje bi pojedinac obavljao samostalno kada bi imao potrebnu snagu, volju ili znanje (1)“. Razvoj profesije i profesionalnih karakteristika, između ostalog, itekako ovisi o samim članovima ili pripadnicima te profesije. Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi razlike u stavovima glede funkcije i percepcije visokoobrazovanih medicinskih sestara/tehničara između onih medicinskih sestara/tehničara koji su motivirani za postizanje višeg stupnja obrazovanja ili su ga postigli i onih koji nisu. Istraživanje je provedeno anketnim upitnikom na medicinskim sestrama/tehničarima iz primarne, sekundarne i tercijarne zdravstvene zaštite iz Ličko-senjske županije (N=100) koje su podijeljene u dvije grupe: 1) one s temeljnim obrazovanjem (SSS) i one s višim obrazovanjem (VŠS/VSS). Najznačajniji rezultati dobiveni ovim istraživanjem su: većina sestara/tehničara iz obje grupe po naobrazbi smatra da visoko školovana sestra/tehničar doprinosi timu svojim znanjima; većina ispitanika bez obzira na naobrazbu sebe smatra dijelom tima koji doprinosi kvalitetnoj skrbi za pacijente; u timu obje grupe sestara/tehničara surađuju sa sestrama/tehničarima sa sve tri razine obrazovanja, a preferiraju raditi „sa sebi sličnima“ ili s obrazovanijima; većina ispitanika smatra da visoko obrazovana sestra/tehničar doprinosi boljem radu tima, četvrtina ispitanika smatra da doprinosi boljoj komunikaciji, desetina ispitanika da osigurava uspostavljanje suradničkog odnosa s pacijentima, a mali broj ispitanika smatra da prelazi svoje ovlasti. Više od polovine sestara/tehničara sve tri razine obrazovanja smatra da sestre/tehničari višeg stupnja obrazovanja sada više vremena provode popunjavajući papirologiju, četvrtina njih da više vremena provode u timskom radu i desetina njih da više vremena posvećuju edukaciji pacijenata; više od polovine ispitanika smatra da stjecanjem visoke naobrazbe sestre/tehničari ne mijenjaju svoj status u ustanovi, a manje od polovine da im to omogućuje bolji status. Sve veći zahtjevi u skladu s ubrzanim napretkom društva doprinose prerastanju sestrinstva u jasno definiranu profesiju čiji napredak nije moguć bez akademskog i cijelo životnog obrazovanja. Iz ovog istraživanja je evidentno da postoje razlike u stavovima o važnosti visokog obrazovanja između dvije grupe ispitanika s obzirom na stupanj naobrazbe. Istraživanje nam nameće spoznaje da je potrebno dodatno motivirati sestre/tehničare koje/i same/i ne vide značaj obrazovanja za vlastiti profesionalni napredak kako bi se i one/i što više i brže uključile/i u sustav doškolovanja na visokoškolskoj razini i kasnije cijelo životno obrazovale/i