Razlika u pojavnosti ranih komplikacija perkutanog zračenja raka vrata maternice između 2D i 3D planiranih pacijentica

Liječenje raka vrata maternice ovisi o mnogim faktorima pa je tako jedna od metoda izbora, osim kirurškog liječenja, i radioterapijsko liječenje. Iako se relativno lako dijagnosticira zahvaljujući PAPA testu, vrlo često se dijagnosticira u kasnim stadijima zbog nedovoljne informiranosti i neredovitog odlaska ginekologu. Radioterapija je vještina uporabe ionizirajućeg zračenja u liječenju zloćudnih te nekih dobroćudnih bolesti. Cilj radioterapije je pomoću zračenja uništiti tumorske stanice, a pri tome sačuvati okolno zdravo tkivo u čemu veliki značaj ima 2D radioterapija, a u današnje vrijeme i 3D radioterapija. Planiranje radioterapije je izrazito složen proces koji se sastoji od više koraka, pri kojem svi članovi stručnog tima pokazuju vlastita znanja i vještine kako bi se ostvario željeni cilj. Postupak radioterapije uključuje simulaciju koja je sastavni dio planiranja radioterapije, a provodi se ovisno o tipu i stadiju karcinoma na konvencionalnom (2D) simulatoru ili na CT simulatoru za konformalnu terapiju (3D). U cjelokupnom procesu je najbitnija metoda konturiranja kojom se precizno definiraju konture tijela, zdravih organa i ciljnog volumena te se dobiva tzv. virtualni pacijent. Svaki plan zračenja mora biti prihvaćen od strane liječnika i fizičara kako bi se odabrao optimalan način zračenja uz maksimalnu poštedu okolnog tkiva. U samom postupku planiranja radioterapije kao i u samom liječenju, do izražaja dolazi i uloga radiološkog tehnologa koji rukuje uređajima pomoću kojih se provodi planiranje i simulacija, a to su CT, MR i RTG simulator. Snimke dobivene pomoću navedenih uređaja se upotrebljavaju za određivanje granica tumorskog i normalnog tkiva te za određivanje vanjske konture bolesnika. Položaj i veličina tumoske mase su presudni u tome hoćemo li odabrati 2D ili 3D radioterapiju