Za interpretaciju mjesta radnje, odnosno prostornoga toposa iznimno je polazište dječji roman. Cilj diplomskog rada bio je analizirati mjesto radnje hrvatskoga dječjeg romana, različite interijere i eksterijere te sukladno tome prikazati prostorno uvjetovane sličnosti i razlike među likovima te odnose unutar kolektiva. Mjesto radnje kao bitan element narativne strukture samoga romana interpretirano je na sljedećim predlošcima: Čudnovate zgode šegrta Hlapića, Vlak u snijegu, Strah u Ulici lipa, Koko u Parizu, Ulica predaka, Trojica u Trnju, Duh u močvari i Priča o Jelenku, a romani su predstavljeni kronološki, vremenom nastajanja. Analizom su uočena dva osnovna prosorna toposa: selo i grad. „Seoski“ romani uglavnom su vezani za prirodu i šum...