Kardiopulmonalna reanimacija dojenčadi i djece u izvanbolničkim uvjetima

KPR (kardiopulmonalna reanimacija) obuhvaća postupke koji se poduzimaju da bi se osobi, koja je doživjela kardiorespiratorni arest, ponovno uspostavila funkcija srca i disanja. Cilj izvođenja KPR je osiguravanje dostatne količine kisika mozgu, srcu i drugim vitalnim organima, a sve sa ciljem postizanja adekvatne srčane akcija i adekvatnog spontanog disanja ili pak postizanje adekvatne srčane akcije i potpomognutog disanja. Valja napomenuti kako je Hrvatski zavod za htinu medicinu za rad u izvanbolničkoj hitnoj službi odredio i prihvatio smjernice za KPR od Europskog vijeća za reanimatologiju (European Resuscitation Council - ERC) (koje ujedno koristi i hrvatsko društvo za reanimatologiju hrvatskog liječničkog zbora ). Po tim smjernicama razlikujemo BLS (eng.,basic life support; osnovno održavanje života) i ALS (eng.,advenced life support, napredno održavanje života) čije su smjernice modificirane s obzirom na dob osobe koja je u kardiopulmonalnom arestu i uzroke kardiorespiratornog aresta. Znamo da je važnost KPR-a od životne važnosti jer direktno pokušava promijeniti najgori mogući scenarij, a to je naravno smrt. Kako bi se to postiglo pružatelj ili pružatelji reanimacijskih postupaka moraju znati kvalitetan i siguran način izvođenja KPR-a kako bi imali što veću šansu ne samo spasiti nečiji život već i kod uspjeha reanimacije postići što veću kvalitetu života u osobe kod koje je KPR bio uspješan U današnje vrijeme kao tranzicijska zemlja nalazimo se na prekretnici koja našu medicinu sve više pokušava po načinu rada i kvaliteti pruženih usluga približiti medicini kakvu imaju najjrazvijenije zapadnoeuropske zemlje. Slijedom toga standardizacija kvalitete pružanja usluga tako je zahvatila i izvanbolničku hitnu medicinsku službu u našoj zemlji. Ovo je važno iz razloga jer se zbog velikog napredka medicine pojavio još jedan bitan faktor u ishodu KPR a to je mogućnost da osoba kod koje se dogodi srčani zastoj postane donor organa u slučaju moždane smrti te da se reanimacijom zapravo indirektno može spasiti život druge osobe. Zato se reanimaciji mora pristupiti potpuno spreman i sa punim entuzijazmom te sa punom dozom odgovornosti kako bi se pokušalo postići što bolji ishod za osobu koja je u kardiorespiratornom arestu.CPR (cardiopulmonary resuscitation) is series of actions performed to restore the function of heart in a person with cardiorespiratory arrest. The aim of CPR is to deliver oxygen to the brain, heart and other vital organs, and to restore adequate heart action and respiration or adequate heart action with ventilation by the rescuer. Croatian Bureau of Emergency Medical Services has adopted the European Resuscitation Council (ERC) Guidelines for field emergency medical services. (The same Guidelines are recommended by Croatian Resuscitation Council.) According to ERC Guidelines, there are guidelines for basic life support (BLS) and advanced life support (ALS), and both are modified according to patient’s age, as well as causes of cardiopulmonary arrest. CPR has crucial role in saving life of the patient with cardiac arrest. In order to save someone’s life and to achieve the best possible life quality after surviving of cardiac arrest, the rescuer must apply quality and safe CPR. In recent years, the field emergency medical services in Croatia were reorganized so we could provide the best possible medical care, as it is provided by west European counties. In the light of advances in medicine and medical treatment, the outcome of cardiac arrest is important not only for the very victim of cardiac arrest, but became important because of transplantation programs: the brain dead victim of cardiac arrest could became potential organ donor if the CPR is well performed and perfusion of organs other than brain was maintained. Because of above mentioned reasons rescuer must be prepared to perform good quality CPR, and responsible and enthusiastic when performing it, so the outcome could be the best possible for the victim of cardiorespiratory arrest