Specifičnosti fizioterapije kod osoba oboljelih od amiotrofične lateralne skleroze

Amiotrofična lateralna skleroza (ALS) je progresivna neurodegenerativna bolest karakterizirana degeneracijom gornjeg i donjeg motoneurona što dovodi do paralize skeletnih mišića, ali ujedno utječe i na funkcije disanja, gutanja i govora. Atrofija mišića nastaje zbog degeneracije motoneurona primarnog motornog korteksa, kortikospinalnog trakta, moždanog debla i kralježnične moždine. U rehabilitaciji oboljelog sudjeluje fizioterapeut zajedno sa ostalim članovima interdisciplinarnog tima, neurologom ili specijalistom palijativne skrbi, farmakologom, radnim i govornim terapeutima, socijalnim radnikom, psihologom, medicinskim sestrama, nutricionistom i njegovateljem. Zajednički cilj je djelovati na simptome bolesti i što bolje i duže održavati kvalitetu života oboljelog. Kvaliteta života je značajno smanjena gotovo u svim područjima kod osoba oboljelih od ALS-a. Tjelesna oštećenja potiču depresivne simptome, ali ne dovode nužno do smanjene kvalitete života. Uloga fizioterapije kod osoba oboljelih od ALS-a je maksimalno održavati samostalnost i funkcionalnost oboljelog pri aktivnostima svakodnevnog života (ASŽ). Prema internacionalnoj klasifikaciji funkcioniranja, onesposobljenosti i zdravlja (ICF), bolesnika promatramo u okviru njegovih bioloških, psiholoških i socijalnih potreba, odnosno kroz holistički pristup. Fizioterapeut vodi fizioterapijski karton, te provodeći fizioterapijsku procjenu kroz subjektivni i objektivni pregled, nastoji analizirati dobivene podatke kako bi postavio ciljeve terapije te sastavio plan i program fizioterapijske intervencije. Specifičnosti fizioterapije kod oboljelih od ALS-a su u tome što se fizioterapijska intervencija provodi u svrhu održavanja mobilnosti, snage, aerobnog kapaciteta, balansa i hoda. Terapijske vježbe i postupke potrebno je pravilno dozirati i rasporediti kako ne bi došlo do pojave fizičkog zamora, čime se ubrzava progresija bolesti. Edukacija vodi ključnu ulogu u facilitaciji aktivnosti svakodnevnog života i samoj kvaliteti života oboljelog i njegove obitelji. Nužno je provesti edukaciju o adaptaciji i modifikaciji prostora, pomoćnim pomagalima te očuvanju energije. Bez obzira na progresiju i fatalnost ALS-a, oboljele je potrebno motivirati za terapijske postupke kako bi što duže, samostalnije i kvalitetnije mogli održati funkcionalnost u svakodnevnim aktivnostima. Cilj ovog rada je prikazati mogućnosti fizioterapijske intervencije u kontekstu poboljšanja kvalitete života osoba oboljelih od ALS-a