SOCIO DEMOGRAPHIC ASPECTS OF THE ECOLOGICAL BEHAVIOR OF INDIVIDUALS

Ekonomski je rast dugo smatran primarnim ciljem razvoja. Ipak, generalni progres kapitalizma i posebice neprimjerene promjene u okolišu utječu na reorijentaciju razvojne paradigme prema održivosti koja obuhvaća ekonomsku, ekološku i socijalnu dimenziju. Temeljna je svrha ovog rada analiza vrijednosti, točnije sustava vrijednosti, u društvu koje omogućavaju lakši razvoj i implementaciju modela održivog razvoja; prvo teorijski, potom i empirijski na primjeru raznih istraživanja. Naglasak je pritom stavljen na analizu ekološke komponente održivog razvoja. Model održivog razvoja prihvaćen je od strane političara i nacionalnih razvojnih strategija, te je održivost već postala krilatica. Ipak sama implementacija modela zaostaje za željenim planom zbog nekoliko prepreka: složenost, nedostatak razumijevanja, troškovi, nedostatak političke potpore neželjenim (skupim) promjenama i tako dalje. Model se može uspješno implementirati samo ako je javnost i svjesna njegovih dimenzija (vrijednosti komponenti održivog razvoja) i spremna podržati model u svojoj strukturi potrošnje, koja povratno potiče tvrtke na preusmjeravanje na održivost. To također podrazumijeva da ekonomski subjekti (potrošači i tvrtke) generalno, pored ekonomske komponente razvoja, vrednuju također i ekološku i socijalnu. Posljedično, progres više nije primjereno mjeriti u okviru ekonomskih dimenzija (BDP) već je potrebno koristiti nove mjere; možda sreću koja uključuje sve dimenzije održivog razvoja