Struktura sintaze masnih kiselina eukariota

Sintaza masnih kiselina jedan je od najvažnijih enzima u eukariota općenito. Riječ je o jedinom enzimu odgovornom za de novo sintezu masnih kiselina čiji je spektar uloga u svakom organizmu izrazito širok – od stvaranja prekursora fosfolipida odgovornih za fizičku izgradnju svake stanice pa sve do energije koju, doduše najčešće tek u nedostatku glikogena, tijelo dobiva upravo razgradnjom masnih kiselina. U ovom radu fokus je uglavnom na strukturi dvije vrste navedenog enzima – sintaze masnih kiselina u gljiva i sisavaca. Riječ je naravno o dvije strukturno poprilično različite inačice istog enzima a što je uvjetovano različitim potrebama dvaju organizama za de novo sintezom masnih kiselina i lipida koja kod sisavaca koji masnoće intenzivno unose i prehranom zasigurno nije ista kao kod gljiva kod kojih je situacija potpuno različita. Sintaza masnih kiselina jedan je od oglednih primjeraka multienzimskih proteina odnosno enzima koji sadrže više katalitički aktivnih mjesta povezanih katalitički neaktivnim regijama. Upravo na njenom primjeru vidjeti ćemo tako na koji način takvi enzimi obavljaju svoj dio posla u stanici i zašto su gotovo uvijek bolji od monoenzimskih proteina. Riječ je naravno o procesu kanaliziranja supstrata kojim enzim na različite načine vodi supstrat od jedne do druge aktivne regije koje su prostorno gledano nerijetko organizirane na način da je prijenos supstrata od jedne do druge energetski najpovoljniji. Pored upravo kako joj i samo ime govori sintetske uloge sintaze masnih kiselina osvrnuti ćemo se i na potencijalnu ulogu FAS (eng. fatty acid synthase) kao mete antitumorskih lijekova upravo zbog širokog spektra primjene krajnjeg produkta njenog rada a to je masna kiselina (u najvećem broju slučajeva palmitat). Osnovni cilj antitumorskih lijekova jest odgovoriti na maligne procese u organizmu na način da se onemogući rapidna sinteza stanica odnosno da dođe do apoptoze već postojećih tumorskih stanica. Već danas postoji popriličan broj kako sintetskih tako i bioloških molekula za koje postoji osnovana očekivanja da svojom aktivnošću mogu na neki od četiri, kako je razjašnjeno u kasnijem tekstu, zasad najbolje objašnjena načina djelovanja dovesti do smrti maligne stanice. Krajnjeg rješenja zasad još nema ali uzimajući u obzir ulaganja na upravo ovom području istraživanja potencijalnih antitumorskih lijekova nije nemoguće da se do rješenja problema dođe u skorijoj budućnosti