Hrvatska usmena književnost ljubuškoga kraja u etnološkom i antropološkom konekstu

Glavni cilj ovog rada bio je istražiti usmenu književnost u gradu Ljubuškom i okolici. Imajući na umu etnološki i antropološki kontekst, lako se shvaća važnost usmene književnosti u svakidašnjem tadašnjem životu. Neke pjesme su se pjevale u određenim prigodama kao što su uspavljivanje djeteta, zabavljanje, tugovanje. Usmena književnost koja se prenosila s koljena na koljeno pratila je čovjeka praktički od početka pa do kraja života. U radu, kazivačica Stojka Vukojević je ispripovijedala niz događaja vezan za njen život, razne običaje za vrijeme određenih blagdana, neke prigodne pjesme itd. Budući da se većina onoga što je kazivačica izrekla događalo prije 50 ili više godina, poneki običaji bi se možda mogli učiniti zastarjelima i čudnima, dok su se nek održali još do danas. Ovaj rad se temelji na iskazu kazivačice, čiji je iskaz snimljen te prepisan točno onako kako je ona to izgovarala. Kroz oči jedne žene, kazivačice, ispripovijedan je cijeli jedan niz događaja, običaja, pjesama i svega što je u tadašnje vrijeme bilo specifično za područje ovoga kraja.The main objective of this study was to investigate the oral literature in the town of Ljubuški and the surrounding area. Bearing in mind the ethnological and anthropological context, it is easy to understand the importance of oral literature in everyday life. Some songs are sung in certain occasions like putting baby to sleep (lullabies), or for the purpose of fun , or grieving. Oral literature that has been passed from generation to generation accompanied man almost from the beginning to the end of life. In this paper, narrator Stojka Vukojevic narrated a series of events related to her life, and various customs during certain holidays, some traditional songs and so on. Since most of what the informant handed happened 50 or more years ago, some traditions may seem obsolete and strange, while some maintain to this day. This paper is based on the testimony of one informant, Stojka, whose testimony was recorded and transcribed exactly as she said it, word by word. Through the eyes of a narrator, we can see the entire sequence of events, customs, songs and everything that was specific for this area at that time