The relationship of personality traits and interaction anxiety to self-esteem and decision making

Cilj provedenog istraživanja bio je ispitati odnos između nekih osobina ličnosti (neuroticizam i ekstraverzija) i samopoštovanja, interakcijske anksioznosti i odugovlačenja donošenja odluka. Osim toga, nastojalo se provjeriti koja od navedenih osobina najviše objašnjava faktor odugovlačenja donošenja odluka. Pretpostavke su bile da će osobine ličnosti biti značajno povezane sa interakcijskom anksioznošću, samopoštovanjem i odugovlačenjem, dok će neuroticizam biti najznačajniji faktor u objašnjavanju odugovlačenja donošenja odluka. Uzorak za ovo istraživanje bili su 220 studenata prve godine Ekonomskog i 26 studenata prve godine Filozofskog Fakulteta sa smjera Informatologije sa prosječnom dobi od 19,36 godina. U istraživanju su korištene skale za neuroticizam i ekstraverziju iz Inventara Velikih Pet, Skala interakcijske anksioznosti i Rosenbergova skala samopoštovanja. Osim toga, korištena je skala za odugovlačenje donošenja odluka iz upitnika MDMQ (Melbourne Decision Making Questionnaire). Pretpostavke su potvrđene – sa interakcijskom anksioznošću i odugovlačenjem neuroticizam korelira pozitivno a sa samopoštovanjem negativno. Suprotno tome, sa interakcijskom anksioznošću i odugovlačenjem ekstraverzija korelira negativno, dok sa samopoštovanjem pozitivno. Osim toga, rezultati su pokazali da neuroticizam ne objašnjava najveći postotak varijance odugovlačenja, već interakcijska anksioznost sa tek nešto malo većim postotkom. Iz toga proizlazi da su interakcijsko anksiozniji pojedinci skloni odugovlačiti donošenje odluka i izvršavanje zadataka. Također se pokazalo da spol nema značajan utjecaj u objašnjavanju varijance odugovlačenja.The aim of this study was to question the relationship between different personality traits with self-esteem, interaction anxiety and procrastination when decision making. Another aim was to find out which of the variables explains the factor of procrastination the most. It was hypothesised that the both neuroticism and extraversion would be significantly related to self-esteem, interaction anxiety and procrastination and that the neuroticism will be the most significant factor in explaining the variable od procrastination. Sample for this study were 220 students of School of Economics and 26 students of Faculty of Arts, course IT Science, in total 246 students of first year with average age of 19,36 years. Scales that were used in this study are: scales from Big Five Inventory, Rosenberg's scale of self-esteem, Leary's Interaction Anxiety scale and scale from Melbourne Decision Making Questionnaire. First hypothesis was confirmed – neuroticism was positively related to interaction anxiety and procrastination and negatively to self-esteem. Contrary to that, extraversion was negatively related to interaction anxiety and procastination, but positively to self-esteem. Second hypothesis was not confirmed, where the expected variable of neuroticism was not the most significant factor in explaining the procrastination, interaction anxiety was. One can conclude that interactionaly anxious students are more likely to engage in procrastination than less anxious one's. Besides that, gender was not a significant factor in explaining procrastinatio