Teachers' Beliefs about Dyslexia

Disleksija je specifična teškoća učenja konstitucionalnog podrijetla koja se odlikuje teškoćom usvajanja čitanja i pisanja. Teškoća utječe na proces stjecanja znanja što uvelike utječe na učenikov školski život koji zahtjeva specifične postupke poučavanja i visoku mjeru podrške (Moats i Dakin, 2012; Lenček i sur., 2007; Galić- Jušić, 2004; Bjelica i sur., 2009). Učitelj, pritom, treba pružiti prilagođene postupke poučavanja i podrške kako bi se učenikove mogućnosti za postizanje uspjeha ostvarile. U istraživanju je sudjelovalo 233 učitelja razredne i predmetne nastave osnovnih škola triju županija: Primorsko-goranske, Karlovačke i Istarske. U svrhu ispitivanja učiteljskih uvjerenja o disleksiji i stavova učitelja prema poučavanju učenika s disleksijom, u radu su korištene skale: Učiteljska uvjerenja o disleksiji (Wadlington i Wadlington, 2005) i Stavovi učitelja prema poučavanju učenika s disleksijom (Martan, 2015). Stavovi učitelja su ispitani prema sociodemografskim i drugim obilježjima učitelja pri čemu su utvrđene povezanosti i razlike. Učitelji nedostatno poznaju obilježja, uzroke te materijale i postupke vrednovanja pri poučavanju učenika s disleksijom. Stavovi učitelja prema individualiziranom poučavanju učenika s disleksijom su pozitivni uključujući individualizirane postupke prilagodbe materijala i vrednovanja kao i podršku učeniku kroz razredno ozračje i suradnju sa stručnjacima i roditeljima. Učiteljice razredne nastave koje su se neformalno i formalno usavršavale u području poučavanja učenika s disleksijom imaju statistički značajno pozitivnije stavove prema individualiziranom poučavanju u sva tri segmenta. Rezultati istraživanja ukazuju na potrebu dodatne edukacije studenata Učiteljskog studija i učitelja razredne i predmetne nastave u svrhu poticaja mogućnosti i jakih strana učenika s disleksijom.Dyslexia is a specific learning disability, that influences the process of reading and writing skills in education. Learning disability affects students educational life which require specific methods of teaching and support (Moats i Dakin, 2012; Lenček i sur., 2007; Galić-Jušić, 2004; Bjelica i sur., 2009). The teacher should provide and use specific methods and strategies to the needs of pupils with dyslexia. The main purpose of teaching is making possibilities for gaining their success in learning. This research has involved 233 participants of primary school teachers who are teaching in three Croatian counties: Primorsko-goranska, Karlovačka and Istarska. In research were used scales: Teachers beliefs about dyslexia (Wadlington i Wadlington, 2005) and Scale teacher attitudes towards teaching pupils with dyslexia (Martan, 2015). Correlation and distinction were found among teachers attitudes and sociodemographic and other characteristics: age, sex, formal educational level, working experience, a former education and level of given support. Teachers demonstrated a medium level of understandings about specificity and causes of dyslexia, methods and strategies in teaching pupil with dyslexia. Attitudes of the teacher about teaching pupil with dyslexia are positive. Female primary school teachers who had formal and non-formal education had statistically significantly positive attitudes about teaching pupils with dyslexia. The results of the research show necessity for additional education of students who are studying Faculty of primary school education and teachers that are involved in primary school programs. The main reason of additional education of students and teachers is to gain them more competent in encouraging abilities and strengths of pupils with dyslexia during the teaching