Odnos tradicionalnih kiparskih materijala i značenja umjetničkog djela

Odabrana tema rada povezana je s prvim tradicionalnim kiparskim materijalima. Opisana je upotreba materijala i njegove mogućnosti kroz povijest i danas. U radu je opisan odnos tradicionalnog materijala gipsa u odnosu onoga što ono predstavlja kao skulptura, točnije izveden je spomenik materijalu. Predstavljeni rad opisan je teorijski, a zatim i njegov tehničko-tehnološki nastanak i svojstva materijala. Navedene su i povijesno, kulturološke reference, američki minimalisti te sam minimalizam. Kao polazna točka za koncept polazim od sintagme da stvari nisu onakve kakvima se čine. Spomenik u ovom slučaju „podignut materijalu“ prikazuje geometrijsko tijelo, zapravo je tautološki prikaz, materijal u kojem je izveden prikazan pod povećalom, njegova struktura i oblik. U logičkom atomizmu se polazi od stava da je svijet beskrajno složen i da se kao takav može raščlanjivati, no to nije beskonačno, jer sve fizičko se može svesti do nedjeljivog, posljednjeg, jednostavnog i primarnog elementa. Složena umjetnička djela, slika ili skulptura, mogu se raščlaniti do primarnih elemenata ili njihovih osnovnih kombinacija – struktura. Redukcijom dolazimo do primarne strukture koja je pojava onog osnovnog, više ne podjeljivog objekta koji opstaje kao umjetnički rad