Statute inheritance law of nobile municipality of Turopolje

Plemenita općina turopoljska ili plemenita općina Turopolje reziduum je starog oblika organizacije života Hrvata kakvu poznajemo iz ranih početaka srednjeg vijeka, odnosno od dolaska Hrvata na ove prostore. Kao i u većini drugih zajednica toga doba i razine razvoja, vladale su silnice običajnog prava koje su brusile ispravnost svoje primjene na višestoljetnim navikama i stilu života Turopoljaca. Tek od 1225. g. i začetka plemenite općine turopoljske počinje povijest pisanih pravnih izvora Turopolja koje možemo pratiti kroz razvoj turopoljskog statuta. Običajno te potom i pisano pravo u pogledu nasljednog prava uređuje neke specifične pravne institute Turopolja, među kojima valja izdvojiti pobraćenje, praefectio i djevojačku četvrtinu. Izloženi zaključci o osnovnim obilježjima nasljednog prava Turopolja u srednjem vijeku pokazuju nam njegove osnovne smjernice, a to su homogenost plemenske zajednice koja u području nasljednog prava postoji kao svojevrsna proširena obitelj. U nedostatku bližih rođaka, nasljeđuje čitava zajednica koja onda snagom svih članova odlučuje o daljnjoj sudbini ostavine. Zajednica je ostavitelju još za života dala i mogućnost da takav razvoj situacije mortis causa izbjegne još za svoga života kroz institut adopcije, tj.pobraćenja. Što se tiče položaja žena u srednjovjekovnoj zajednici Turopoljaca, bez nekog lažnog idealizma možemo konstatirati da je bio težak, lošiji od položaja muškaraca, no opet bolji od položaja žena u primjerice Ugarskoj. To se najbolje vidi upravo po nasljednopravnim odredbama. Dok je u Ugarskoj žena nasljeđivala samo ako nije bilo muških zakonitih nasljednika, u iznosu četvrtine dok bi ostatak zemlje bio vraćen kralju, Turopoljci su redovito svojim kćerima ostavljali četvrtinu zemlje, doduše u kasnijim razdobljima uglavnom isplaćivane putem novca ili pokretnina. Stoga možemo zaključiti da, iako Turopolje ima zaista posebnu i jedinstvenu povijest, njegov pravni sustav ipak nije u potpunosti poseban, poznaju ga u sličnim formama i drugi narodi toga doba, a opet je dovoljno različit od ugarskog, i s današnjeg aspekta čak i demokratičniji i „pravedniji“, da bi bio predmet interesa pravnog istraživanja