Intertextuality as a Procedure in Croatian Contemporary Children's Literature

Intertekstualnost (odnos među književnim tekstovima u kojemu je za razumijevanje jednog bitno poznavanje drugog teksta) stilski je postupak koji je obilježio suvremenu dječju književnost te je značajno zastupljen u svim književnim vrstama u okvirima hrvatske suvremene dječje književnosti. Književni korpus koji će se analizirati i književno interpretirati zahvatit će pojedine književne ostvaraje (nastajale od 70-ih godina 20. stoljeća) sljedećih pisaca dječje književnosti: Zvonimira Baloga, Paje Kanižaja, Luka Paljetka, Hrvoja Hitreca, Anta Gardaša, Trude Stamać, Enesa Kiševića, Eme i Zorana Pongrašića, Ivanke Borovac, Snježane Grković-Janović, Željke Horvat-Vukelje, u kojima je razvidan postupak intertekstualnosti kako ga definiraju književni teoretičari Pavao Pavličić i Dubravka Oraić-Tolić. Intertekstualnost kao postupak u hrvatskoj suvremenoj dječjoj književnosti uvelike je pridonio boljoj recepciji klasičnih priča. Koristeći postupak intertekstualnosti, odnosno nudeći klasične motive u novom kontekstu, bitno prilagođene djetetovoj svakodnevici, dječji su pisci uspjeli približiti klasične priče suvremenom djetetu.Intertextuality (relationship between literary texts where it is necessary to be familiar with one text in order to understand the other) is a stylistic procedure which marked contemporary children's literature and is significantly represented in all literary forms in the frames of Croatian contemporary children's literature. Literary corpus which is to be analyzed and literarly interpreted will include individual literary works (created in the 1970s) of the following children's authors: Zvonimir Balog, Pajo Kanižaj, Luko Paljetak, Hrvoje Hitrec, Anto Gardaš, Truda Stamać, Enes Kišević, Ema and Zoran Pongrašić, Ivanka Borovac, Snježana Grković-Janović, Željka Horvat-Vukelja. These authors represent the procedure of intertextuality as defined by literary theoriticians Pavao Pavličić and Dubravka Oraić-Tolić. The procedure of intertextuality in Croatian contemporary children's literature significantly contributed to better reception of classical stories. Children's authors, by using the procedure of intertextuality, present classical motives in new contexts which are adapted to children's daily life and bring classical stories closer to the contemporary child