The problem of self in buddhist philosophy

Buddhizam sadrži brojna učenja koja izlažu osnovna gledišta tog nauka. U ovom će se radu pomnije izlagati učenje o ne-jastvu (Pāli: anattā). Cilj je ovog rada izložiti aspekte kojima se ovo učenje bavi, poput shvaćanja i istraživanja jastva, te pokazati da je teza o nepostojanju trajnog i neovisnog jastva sasvim održiva. Iako je svakodnevno referiranje na jastvo nešto što se uzima zdravo za gotovo pri pobližem istraživanju svega onoga što bi to jastvo moglo biti pokazuje se da je jastvo vrlo neodređen pojam. Prilikom izlaganja osnovnih crta koje učenje o ne-jastvu iznosi želim razjasniti nejasnoće te upozoriti na pogrešna razumijevanja koja se mogu javiti u shvaćanju tog učenja ili njegovih dijelova. Na kraju želim ukazati na korisnost učenja koja se očituje čak i površnim iščitavanjem tekstova. Buddhizam nudi nove poglede na svijet i nove ontološke postavke u smislu da, dok je uobičajeno da se u filozofiji nastoji objasniti što je biće, bit ili jastvo, buddhizam tvrdi da toga u apsolutnom smislu nema