Fizioterapijski postupci kod osoba oboljelih od sklerodermije

Sklerodermija je kronična autoimuna bolest nepoznate etiologije čije su karakteristike upalne, fibrozne promjene na koži i različitim organskim sustavima. Pretjerano nakupljanje kolagena najprije se primjećuje na koži koja gubi svoju elastičnost te postaje na mjestima zadebljala i otvrdnuta. Prvi simptom koji upućuje na sklerodermiju je pojava Rayanaudovog fenomena koji se najčešće pojavljuje na prstima šaka, a manifestira se promjenama boje kože i pojavom bolnih ulceracija prilikom izlaganja niskim temperaturama i emocionalnom stresu. Ovisno o ozbiljnosti zahvaćenosti sklerodermija se dijeli na lokaliziranu koja zahvaća samo kožu bez utjecaja na unutarnje organe i na sistemsku koja uz kožu zahvaća i unutarnje organe kao što su pluća, srce i bubrezi narušavajući njihovu funkciju i dovodeći do ozbiljnih komplikacija i prijevremene smrti. Češće se pojavljuje kod žena u dobi između 35 i 55 godine života. S ciljem odgađanja progresije bolesti bitno je postavljanje rane dijagnoze koja se postavlja na temelju anamneze, kliničke slike, histološke obrade i laboratorijskih nalaza. Tretman sklerodermije sastoji se od medikamentne terapije, te fizikalne terapije i tretmana poput PUVA bath terapije te fotodinamičke terapije, a za tretman Rayanaudovog fenomena primjenjuje se Hiperbarična komora. Važnu ulogu u tretmanu oboljelih od sklerodermije ima fizikalna terapija čiji su ciljevi poboljšanje kvalitete života i neovisnosti i lakše savladavanje svakodnevnih aktivnosti oboljelog od sklerodermije. Mogući oblici fizioterapijske intervencije su vježbe istezanja, vježbe snage i izdržljivosti, aerobne vježbe niskog intenziteta, vježbe disanja, parafinski oblozi, te elektroterapijski postupci poput TENSA i ultrazvuka. Cilj ovoga rada je prikazati fizioterapijske postupke koji se koriste kod oboljelih od sklerodermije i prikazati koliko je bitna uloga fizioterapije u tretmanu oboljelih od sklerodermije